Ponekad je potrebno jednostavno presjeći ovisnost, nevezano uz koji odnos ona bila.

To može biti ovisnost o partneru, o roditelju, o djetetu.

To može biti ovisnost i o stanjima u kojima se nalazimo i stalno ih ponavljamo.  O ulogama koje tako dobro igramo. Ovisnost o bilo čemu zapravo, jer, biti ovisan na bilo koji način nije dobro za nas.

Niti jedna ovisnost nije laka. Sve dok se mi vežemo uz nju i dalje upadamo u istu rupu, ponavljamo se. I tako ponavljamo iste događaje, ista stanja, iste situacije.

Ponavljamo i iste ili slične ljude, opet iznova.

Do onog trenutka dok se ne odlučimo presjeći.

Dok ne skupimo snagu i jednostavno napravimo rez.

Presijecanje boli. Ono nije nimalo lagodno. Ono je nepoznato.

Zato se možda i hvatamo za tako poznate nam ovisnosti.

Ponekad nam djeluje kao da gubimo tlo pod nogama bez tih ovisnosti jer sve ono što je bilo, više nije. No, i dalje, u redu je presjeći.

Izabrati sebe, stvarnog neovisnog sebe.

Proći će vrijeme, bol će isto proći, ovisnost će isto proći, samo trebamo raditi na tome. U strpljenju i disciplini. Pogledati unutar sebe. Potruditi se uvidjeti našu ovisnost.

Pokušati uvidjeti da nam nije potrebna i da nas samo koči. Realizirati ju i prihvatiti. Potražiti pomoć ako nam je potrebna. 

Sve što trebamo učiniti je pokrenuti se jer uvijek sve kreće od nas.

Napraviti prvi korak jer nakon prvog će i drugi i treći korak biti nekako lakši. Shvatiti da nije važno tko smo bili jučer jer danas možemo biti netko drugi.

I truditi se, uvijek se truditi, sve više i dalje. Ne zaboravite uz sve to i prije svega, voljeti sebe. Ja vas volim, zaista. Svima šaljem puno potpore.

Marina Knüsel