Zašto njemu baš i nije stalo? Bolna istina - jer je tebi stalo previše!
Iz njegovog kuta Popularno

Zašto njemu baš i nije stalo? Bolna istina – jer je tebi stalo previše!

Oduvijek su me više privlačile žene koje su bile pomalo misterija, s kojima nisam nikad znao na čemu sam, koje bi čas djelovale vrlo privržene i zaljubljene, a već drugog dana potpuno hladno. Žene koje su imale svoj život neovisno o meni i uvijek barem još dva, tri frajera koji su ih (bezuspješno) oblijetali.

Žene kojima sam se mogao u bilo kojem trenu vratiti, koje su mi nudile i sebe i svoju ljubav na dlanu, nikada nisam shvaćao ozbiljno. Pomislio bih – ‘Zar se tako malo cijeniš pa mi se ovako nudiš?’

Proveo bih s njima koju noć, malo se neobavezno viđao s njima i vrlo brzo izgubio interes. Nije bilo zanimljivo. Nestalo je mistike. Nije bilo lova.

Lijepe, uvijek besprijekorno sređene, uvijek dostupne, uvijek tu na raspolaganju.

Znam da je to okrutna istina, ali glavu bih izgubio za svakom koja bi mi otvoreno rekla ‘Ne, neću spavati s tobom. Ne, neću ići k tebi.’

Ponekad bi mi se čak dogodilo da sam pogrešno protumačio znakove, pa bih neku koja je samo djelovala jako zainteresirano i dostupno, doživio kao nešto svoje, već osvojeno, pa bi mi hladan tuš njene hladnoće bio kao dodatni boost. Uvijek bih pojurio kao bik kojem u koridi neko maše crvenom krpom ispred njuške kad bi uvidio da ta ‘moja’ mala i nije baš moja.

Osobito kad bih shvatio da je jako zanimljiva i drugim tipovima. Odjednom ona bi bila ‘Ta’ i ja bi okrenuo nebo i zemlju da je osvojim.

Što bi njen otpor bio veći, moja bi manija bila gora.

Ženi koja me nije trebala i nije htjela, odjednom sam htio biti sve – i ljubavnik i partner i prijatelj i njen mali, osobni potrčko. 

Treba je voziti na drugi kraj svijeta? Može!

Treba joj rame za plakanje? Nudim oba!

Treba prenijeti tonu teške ormare iz jednog stana u drugi, na stoti kat stepenicama? Ma čas posla!

Treba joj lova, auto, stan, viksa, nekog prebiti? Ništa, ali ništa nije problem. Sve mogu – odmah.

Najveći grrr u meni bio bi onaj kad bih morao okrenuti nebo da dođem do neke žene, osobito one koja me doslovno precrtala. 

Ako ćemo iskreno, reći ćete sad da se pravi muškarac tako ne ponaša, da zrelo muško zna prepoznati pravu za sebe među milijunima i da cijeni dobru curu kad je nađe, ali, to je čista laž. 

Mi samo igramo po vašim pravilima. Cijenimo vas koliko se same znate cijeniti. I svaki funkcionira doslovno kao psić – baciš mu kost i hoće još, daš mu serviranu večeru – on pojede ali se brzo zasiti i ide do susjednog dvorišta da vidi je l’ susjeda bacila možda koju golu kost. 

Shvaćate?

U toj igri ništa nije fer ali je zapravo vrlo jednostavno. 

Pogledajte samo onu svoju frendicu oko koje se frajeri uvijek vrte, koja uvijek ima neku zabavnu anegdotu s tipovima, koja na kućnu adresu dobiva bukete cvijeća, kojoj se uvijek čuvaju mjesta za stolom, koja uvijek ima pretrpan raspored. Kako se ponaša prema muškarcima? Kako ih tretira?

Dostupna je? Skoro nikad.

Odgovara na svaku poruku? Često je ni ne otvori.

Bahata je i zahtijeva objašnjenja od tipa koji se nije javio? Ni ne zanima je, ima drugu kombinaciju.

Ključ je u tom – Ona ima drugu kombinaciju. Ona razmišlja kao muškarac.

Njoj je život zabavan i grabi ga. Uvijek ima hrpu poslova i planova, gro hobija, dogovorene kave koje otkaže bez da trepne i veliki krug prijatelja. Omiljena je u društvu i uvijek opuštena. S njom se na kavi možete zadržati satima a da vam prođu kao jedan tren. U svakom trenutku ima opcije, tipove koji bi sve dali da ih doživi, a ona ih vješto vrti oko malog prsta. Tu naravno postoji i neki On koji joj je najzanimljiviji, ali ga tretira jednako kao i sve druge, metodom – meda i biča. 

Često nije ni najljepša u vašem društvu, ali je ona koja sebe najviše voli. I svi joj jedu iz ruke. 

Ona je u nekom trenu nakon nekog ‘Seronje, gada, debila, idiota, konja koji se ne javlja’ shvatila kako funkcionira muški mozak. Pročitala je igru i odlučila se igrati. Od tad to vješto radi i uživa u tome.

Istina je da mi uvijek imamo nekoliko žena s kojima se viđamo ili barem dopisujemo paralelno. Većina ih je baš kao i vi, zgodna, dobra i dostupna. I većinom ostajete razočarane, zbunjene, ljute i frustrirane. Ali stvar je u tome da se previše dajete. 

Reći ću iskreno da ne želim ženu koja će mi biti oko vrata čitav dan, koja će svu svoju pažnju usmjeriti na mene. Koja će cijeli svoj život podrediti meni, kuhati mi, spremati i peglati. Jer za to svaki od nas ima majku, sestru, tetku ili susjedu koju povremeno servisira (odurno znam ali jbg) ili plaća spremačicu. 

Mi ne želimo mamu kako se glupavo priča u narodu. Mi želimo ženu koja će nam stati na crtu i postaviti ljestvicu toliko visoko da je neminovno da ćemo ako skočimo slomiti vrat, ali nema veze, već smo skočili.

Zato ti koja čitaš shvati da ne moraš biti ni najljepša ni najuspješnija, ni fatalna, to će imati efekt na kratke staze (do prvog valjanja po plahtama). Bitno je da budeš najpametnija. Bitno je da si sebi ultimativno najbolja po svakom kriteriju. I da znaš reći “Ne i jebi se”. 

Probaj, jer što možeš izgubiti? 😉

Mario Krasnik

Komentari

Neki baner