Izaberite simbol ljubavi i saznajte svoju ljubavnu sudbinu za naredni period, Stisak ljubavi - znaš li razliku između premalo i previše 'slobode'?, Kako znamo da volimo nekoga? , Ne biraš u koga ćeš se zaljubiti ali biraš koga ćeš voljeti!
Cafe Odnosi

Stisak ljubavi – znaš li razliku između premalo i previše ‘slobode’?

Ljubav je sloboda, rekao bi netko. Sloboda da, udružena u simbiozi s drugim srcem, i dalje budeš ono što jesi. Da te ne sputava taj drugi netko, ne krade ti snove, ne uništava tvoj identitet. No, tako je to sa simbiozama. U svakoj je jedan organizam uvijek dominantan, dok se drugi, htio ne htio, ispostavi slabijim, podređenijim.

I zato često čujemo tu parolu – budite slobodni, neovisni u ljubavi. Ne stišćite previše da ne biste polomili to što imate. No, ako je ljubav koju imate tako krhka, može li se zvati ljubavlju uopće?

Reći ću vam nešto o slobodi. Nešto što sigurno znate, što ste doživjeli barem jedanput u životu. Naime, pričali su vam možda ljubavoznanci kako ne smijete ljubav(nika) stisnuti previše. Pa ste stisak popustili. Malo proširili taj zagrljaj u kojem silno, svakoga dana želite držati osobu koju volite. Dali ste njoj i sebi toliko prijeko potrebnu slobodu da se u vezi koja vas ispunjava i kojoj zapravo ništa ne nedostaje, i vi i on osjećate „slobodnije“, nesputanije.

Niti ne sluteći kako su najopasniji zagrljaji upravo oni u kojima ima mjesta za još jednoga.

Ne shvatite me krivo – ovdje ne govorim o individualnosti u vezi, o potrebi da ste u nekom odnosu i dalje vi – vi, koliko god vas neka veza ispunjavala i zaokupljala. Na kraju krajeva, u odnosu u kojem sve funkcionira pitanja slobode ne potežu se nikada.

Slobodom postaje onaj osjećaj kada možeš dugo šutjeti u društvu voljene osobe, a opet imati osjećaj da si rekao više nego ikada u životu. Istinskom slobodom postaje spoznaja stvaranja novog života, gradnja zajedničke budućnosti, gledanje u istom smjeru. Slobodnima se osjećamo jer se nadopunjavamo u tolikoj mjeri da ne moramo jedno drugome objašnjavati razloge za naše odluke, zato što ih donosimo zajednički.

I posve je sigurno kako nikoga ne možemo natjerati da nas voli, da ostane uz nas ako to više ne želi. No, bacanje takvog sidra nema veze s uskraćivanjem slobode drugome. Ima veze s nama koji odbijamo prihvatiti stvarnost u obliku u kakvom nam se nudi. Biramo radije utopljenički se držati olupina nekadašnje veze, pa stiskati nekoć voljenu osobu stiskom anakonde, umjesto stiskom ljubavnika.

Ne puštajući ga da ode, dopuštamo odlazak vlastitom dostojanstvu. I nismo slobodni niti mi niti osoba koja nas više ne voli. Nas sputava neuzvraćena ljubav, a našeg partnera okovi iste.

No, u zdravoj vezi, ljubav koja je slobodna nije isto što i ljubav kojoj su odriješene ruke.

Dopustiti nekome koga volite da mu sve u vašoj vezi bude proizvoljno, moglo bi biti krivo protumačeno. Mogla bi, zapravo, ta silna sloboda postati izvorom nesigurnosti, razmirica, razdvajanja. Zašto mu/joj je uvijek svejedno gdje idem i kada ću doći? Zašto nije barem malo ljubomoran/na? Niste li barem jednom čuli takva pitanja? Ona koja tobože mrzimo, no u isto vrijeme nam ta mala iskrica ljubomore nekako laska. Godi nam što se netko brine o nama, stalo mu je da zna kako smo se proveli s prijateljima, želi znati nešto više o našem životu.

Ljubav jest sloboda. Sloboda biti svoj u nečijem zagrljaju. Ma koliko čvrst on bio.

I sloboda je moći voljeti bez zadrške. Bez fige u džepu, a sa srcem na reveru. Gdje svatko može vidjeti koliko se slobode krije u tome što ste nekome poklonili dio sebe, a taj netko i dalje ne posjeduje taj dio. Samo ga oplemenjuje, čini ga većim, boljim, stvarnijim.

Sloboda je beskrajno prostranstvo koje nastanjuje ljubav. Okove uvijek donosimo mi, često niti ne znajući da ih vučemo za sobom.

Zato u slobodi toj ljubavi ne odrješujete ruke.

Odriješite samo vlastito srce i pustite joj da ga nastani.

Komentari

Neki baner