Dopusti mi da se ponovno predstavim
Per aspera ad astra

Dopusti mi da se ponovno predstavim

Dobar dan ljudi moji, nadam se da ste preživjeli Božić i da vam Djed Božićnjak nije došao u kuću i odnio vam božićno drvce ako ga niste fotkali i stavili na društvene mreže. Nadam se i da niste baš previše kila nakupili jer znate da smatram da su novogodišnje odluke sranje kojeg se nitko ne drži tako da si nemojte lagat’ da ćete biti nove osobe od 1. siječnja, a teretana će vam biti drugi dom.

Veća je vjerojatnost da ćete 1. siječnja biti mamurni, poluživi i umorni od života nego nove osobe jer znaš, Novu godinu treba slavit’ iako je to samo još jedan dan. Ne osuđujem. Ja prva planiram Novu mjesec dana unaprijed jer mi je to izgovor da se barem jednom na godinu mogu onako pošteno srediti, sebi za dušu, drugima za oči.

Oprostite, ali Grinch u meni još uvijek živi i neće tako brzo umrijeti.

Nije on k’o novogodišnje odluke. Trenutno me najviše veseli što mi je ovo 77. kolumna, a ja imam taj neki fetiš na ponavljajuće brojeve. Čak me majka rodila s 33 godine, a zbroj svih brojeva u mom datumu rođenja daje 33 što je vjerojatno totalno nebitna informacija, ali imala sam potrebu podijeliti je s vama, da se upoznamo još bolje.

Kad smo već kod upoznavanja i poznavanja, živcira li i vas kad recimo, znate nekog u nekom razdoblju života, družite se, super ste si ovo ono, pa onda dođe život i jednostavno se razdvojite, niste u kontaktu nekoliko godina, pa se opet negdje, nekom prilikom sretnete te vas oni percipiraju kao osobu koja ste nekad bili, a ne kao osobu koja ste danas?

Znam da sam sad zakomplicirala, nisam ni sama sigurna da li znam što želim reći, a ni kako objasniti to što mislim da želim reći.

Evo primjer…

Ja sam prije nekoliko godina bila vrlo kaotična osoba; neposložena u glavi, neposloženog razmišljanja, izrazito buntovna i svojeglava i još su me pucali hormoni pošto sam bila tinejdžer.

Ja sam nakon toga prošla mnogo toga, očito. Svaka situacija me oblikovala kao osobu i neću reći da sam se promijenila jer još uvijek smatram da se ljudi ne mijenjaju nego jednostavno kroz život i određene situacije dolaze bliže samome sebi i svojoj svrsi na ovom čudnom planetu. Jednostavno naučiš neke stvari, shvatiš što je važno, a što nije, shvatiš što želiš i to je to. Zaista nije toliko komplicirano. Teško jest, ali komplicirano nije.

E sad, ono što mi zna zasmetati kod ljudi je kad mene ili bilo kog drugog osuđuju na temelju nečeg što je bilo prije 5 godina. Stari moj, ni prije mjesec dana nisam bila ista kao danas. Vjerujem da nisi ni ti. To se zove rast. To je svakodnevni rad na sebi i konstantno upijanje novih znanja. Pa neću se sigurno ljutit’ na iste stvari kao prije 5 godina, ili radit’ iste odluke kao prije 5 godina, a ni imati iste prioritete kao prije 5 godina. Neću ni od tebe očekivati da imaš identični mentalni sklop kao nekad.

Možeš eventualno usporedit’ koliko sam narasla u 5 godina, samo to ti mogu priznat’.

Za sve ostalo mogu samo neki sarkastični komentar dati jer mi se ne da čak ni objašnjavati zašto ti takvo razmišljanje i ta pretpostavka nije baš u redu.

Dopusti mi da se ponovno predstavim

Reklo bi se da prvo gledamo sebe pa tek onda druge, da se prvo pokušamo stavit’ u njihovu situaciju pa tek onda sve ostalo. Reklo bi se i da je skroz okej razmišljat’ svojom glavom, prvo promislit’ pa onda bubnuti. Reklo bi se da je odlična stvar prihvatiti činjenicu da je sve na svijetu promjenjivo i da je samo promjena stalna.

Mijenjam se ja, mijenjaš se ti, mijenja se susjeda Marica, i kum Josip, i tetka Helena, i onaj mali problematičan koji je danas skroz pristojan momak, i ona Matea koja je nekad bila mirna i fina djevojka, a sad je odlučila da joj je dosta svega i da želi živjeti život punim plućima. To je život.

Ako misliš da me znaš jer si me znao prije koju godinu, dopusti mi da se ponovno predstavim jer ništa osim toga nema smisla.

Komentari

Neki baner