Ona je više od onog što vidiš u prolazu!
Cafe Popularno

Ona je više od onog, što vidiš u prolazu!

Vidiš ju, onako uobičajeno sređenu, u haljini i štiklama, našminkanu taman toliko da istakne što treba, a da pri tom ne pretjera! Vidiš ju kako korača samosvjesno, s osmjehom, zadovoljna sobom. I to zadovoljstvo kojim zrači, čini ju još privlačnijom!

Primijetiš, kako joj sigurno nije udobno u tim štiklama. Zacijelo je površna žena, opterećena izgledom! Primijetiš, kako vjerovatno i smeće baca našminkana. Kako bi bilo bolje da umjesto u šminku, odjeću i frizuru, uloži u kakvu knjigu. Kuharicu barem. „Takve” i tako nikad ne kuhaju! Ti znaš!

Vidiš ju u trenirci i tenisicama. Kose podignute u rep i s tek trunkom šminke ili u potpunosti bez nje. Sa stavom! Zadovoljna je kako izgleda. Vidi se!

Ti ipak primjećuješ kako je trebala nešto učiniti s tom kosom. Staviti korektor da prikrije podočnjake! I trenirka je više za teretanu, nego za javnost. Nasmiješ se podrugljivo! Ako je sebe toliko zapustila, ne želiš zamisliti kako joj tek kuća izgleda!

Vidiš ju u majici na junake iz crtića, suknji i tenisicama. Čini se kao da lebdi iznad pločnika! A ona samo… hoda.

Primjećuješ da joj je suknja možda prekratka. Majice na junake iz crtića su više za djecu, nego za odrasle žene.  I ta moda s tenisicama na suknju… Baš je u četrdesetim našla slijepo pratiti trendove.

Ti naprosto znaš, kad nekog vidiš, kakav je. Čita li, kuha, pazi na djecu. Ne treba ti razgovor, niti upoznavanje. Nisi površna, samo pronicljiva.

Samo ti znaš pravi balans između tenisica, štikli, šminke, knjižnice, izlazaka i kuhinje. Sve druge, samo pokušavaju!

Nikada nisam voljela kalupe. Šminkeri, intelektualci, sportaši, metalci… Što ako sam sve to?

Ne možete me odrediti  „izvana”. U prolazu.

Volim se srediti. Obući nešto u čemu se osjećam, onako… K’ o da letim. Volim staviti koraljno crveni ruž. Ili onaj boje fuksije. Volim osjećaj kad izađem iz salona s novom bojom kose. Volim kad mi kozmetičarka stavi trajni lak, baš onako, kako sam ja, u svojoj ludoj glavi i zamislila. Volim si kupiti komad odjeće, koji mi se se sviđa i za koji smatram da mi dobro stoji.

Vidjet ćeš me tako i složiti priču, o površnoj šminkerici, kojoj je bitnija boja ruža od čiste kuće.

Volim obući kožne hlače. Crnu “Pantera” majicu. Staviti Amorphis na play listu u autu i pojačati taman toliko, da me Tomi Joutsen nadglasa, dok se vozim na kavu s frendicama.

Vidjet ćeš me i složiti priču, o četrdesetogodišnjakinji koja nije odrasla. Kakav primjer za djecu, može biti netko, tko sluša „takvu“ glazbu?!!

Volim obući trenirku, moje najdraže tenisice i trčati za klincima po sportskom centru. Naganjati s njima loptu i saginjati se da me ne napucaju.

Vidjet ćeš me i složiti priču, o mami koja trči tu po igralištu, umjesto da je skuhala nešto za ručak. Takve se hrane u fast foodu. Ne znaju, zacijelo ni same, kad su zadnji put, skuhale pošten obrok. Da kuhaju, ne bi imale vremena za gubljenje.

Složit ćeš ti već, odgovarajuću priču!

Ali nećeš me vidjeti, svaki drugi ponedjeljak, u gradskoj knjižnici. Nećeš me vidjeti na seminarima ili dok pratim webinare i čitam literaturu koja mi može koristiti u poslu. Nećeš me vidjeti dok kuham ručak, pečem kolač ili ribam wc školjku.  Nećeš me vidjeti u kinu, niti dok sklapam namještaj iz Ikee! Nećeš me vidjeti dok igram Monopol s devetogodišnjacima, na podu dnevnog boravka.

Nećeš jer te ne zanima! Ti i tako znaš! Moj crveni ruž, ti je već sve rekao o meni!

Ti naprosto znaš, da netko tko nosi haljinu i visoke potpetice ne čita, da je površan, ne čisti pod i ne kuha! Takvo što je rezervirano za one koji nose hlače i mokasinke.

Ali ja sam više od onog što vidiš u prolazu! Ona je više od onog što vidiš u prolazu.

Ja sam sretna, u tom svom savršenom balansu, koji sam pronašla. Balansu između štikli i tenisica. Između sporta i knjige. Glazbe i igre. Učenja i zabave. Ali to mi ne daje pravo da kažem, kako je moj način, jedini ispravan. Da kritiziram svaku onu koja štikle ili tenisice, sport ili knjige, bira češće ili u drukčijem omjeru od mene. Jer ona, možda nije kao ja. Moj balans, nije i njezin balans.

To što je netko obukao, da li jeste ili nije našminkan ne čini ga boljim ili lošijim, obrazovanijim ili neukijim, bahatijim ili ljubaznijim, poduzetnijim ili inertnijim. Ne govori to baš ništa o njemu. Ali govori o tebi, koji sve znaš, nakon samo jednog pogleda!

Komentari

Neki baner