Biti ili ne biti majka – to je pitanje , Riječi..., Tko se to nudi buljiti u grudi i ostale pripovijesti?, Poruka: Naši sinovi i naše kćeri nisu odgajani jednako, Test koji će vas iznenaditi: Razmišljate li kao žena ili kao muškarac?
Cafe

Poruka: Naši sinovi i naše kćeri nisu odgajani jednako

Dugo sam se spremala napisati jedan ovakav tekst. Prvotno sam ga vrlo grubo namijenila majkama svih muškaraca u našem životu, a onda kako su riječi izvirale, shvatila sam da je namijenjen i nama samima, ženama koje imaju sinove, partnere, muževe… tko god će ga shvatiti grubim, žao mi je. Zaista je namijenjen majkama koje su utirale nama ženama put u radničku klasu, a pritom zaboravile mijenjati sinove, a ne samo kćeri.

Vratimo se malo u predratno doba, u nekima mrsku Jugoslaviju i komunizam. Ali to je bitno za cijelu ovu priču. Zašto? Zato jer je moja generacija odgojena u komunizmu. Iako je on nestao dok sam još bila dijete, neke stvari su još dugo ostale iste, pogotovo u glavama naših ljudi. Život tadašnjih žena i mladih majki bio je sve samo ne lagan. Bile su, kako ja to volim nazvati, prijelazna faza u emancipaciji žena koju vidimo danas u svijetu. Balkan još uvijek zaostaje, i još dugo će, zahvaljujući vlasti i mentalitetu, obitavati u našim glavama.

Tadašnjim ženama je bilo omogućeno da rade, što s našim bakama i nije bio čest slučaj. Ako su živjele na selu, žene su povrh osmosatnog radnog vremena imale još stotinu obaveza. Radile su vrt, brinule o djeci, kuhale i prale, peglale, a ako nisu imale sreće, još i dohranjivale starce u obitelji. Kako su to „hendlale“, ja iskreno nemam pojma.

Možda uz pomoć kćeri koje su odgajale da se trude i trse poput njih samih, ne bi li nalikovale na mater jednog dana. Jer nitko ne bi volio da svekrva i susjedi komentiraju kako snaha ne valja ništa. Sačuvaj nas bože tog zla, da si žensko pa ne znaš heklati i skuhati gozbu. Iste te svekrve, naravno, imale su sinove koje nisu naučile ama baš ništa. Osim da nađu dobru ženu koja će potegnuti umjesto njih.

I tu dolazimo do ključnog problema. Sinovi i kćeri nisu bili odgajani jednako.

Zato danas moja, a i mlađe generacije grcaju u problemima. Znam, reći ćete da je malo oštro svaliti svu odgovornost na radišne i vrijedne žene našeg djetinjstva, ali to je tako. Dok su se kćeri odgajale da budu „savršene“ poput majki, sinovi su gledali „savršenu“ majku kako se brine za njih, oca, kuću, okućnicu i psa ako su ga imali. Danas to isto očekuju od svojih žena. Međutim, te iste njihove žene danas imaju veće obaveze uz veća prava, bolje karijere i brdo zahtjeva i prohtjeva. Ono što se očekuje od njih, nisu toliko bedaste da daju.

Ne žele, a i ne mogu, jer ne živimo više u socijalizmu gdje je radni dan u tvornici završio u 14:00 sati. Žene danas rade kao konji po cijele dane, u surovom kapitalizmu koji ne pita. Gdje su tu još obaveze oko kućanstva, odgoj djece i slobodno vrijeme? Današnje žene žele obaveze dijeliti s muškarcima jer je to jedini način da prežive i da uspiju. Ali on je još uvijek naviknut na savršenu mater koja je sve hendlala kao magarac i ubijala se ne bi li u strogom patrijarhalnom društvu odala sliku prave, marljive i poštene žene svetice.

Zato, na nekoj utopijskoj slici iz prošlosti vidimo mater koja odgaja kćer da bude savršena u svemu, ali odgaja i sina da bude potpora, a ne teret budućoj ženi. I tu ste fulale, drage moje sredovječne dame. Vaši sinovi uglavnom su nesposobna bića navikla da im se kuha, poslužuje i tetoši. Ionako slab spol poput muškarca učinili ste zavisnim i nesamostalnim. Takvog ste uvalili nekoj ubogoj ženi koja sad mora balansirati između cjelodnevnog rada i njegovih ispeglanih košulja. Zašto ga niste naučile da ponekad barem, sam ispegla svoju odjeću, da počisti kuću i pričuva djecu, a ne da pije pivice i gleda utakmice na TV-u, dok njegova žena po kući rinta.

Jeste li uopće mislile na kćeri svojih prijateljica koje će dobiti takvog muža? Jeste li mislile na svoje kćeri kad ste glumile svetice samo da selo ne bi reklo da ste lijene?

Danas imamo, čast izuzecima, generaciju muškaraca koji ne znaju što im se događa. Zbunjeni su jer žive s ženama koje ih stalno kritiziraju i prepune su zahtjeva na koje oni ne znaju odgovoriti. Žene danas, one bez pardona daju petama vjetra i nađu boljeg. Nitko više ne trpi. Pa se onda ti jadnici vraćaju nazad svojim materama, koje ih nastavljaju služiti do vlastite smrti. Neki nađu novu žrtvu pa sve ispočetka.

Ne pišem ovo zato jer mrzim muškarce ili žene. Pišem ovo zato da se objelodane greške i kako ih izbjeći u budućnosti. Cijele generacije muškaraca ostale su same i napuštene jer nisu mogli zadovoljiti potrebe svojih obitelji. Ako želimo moderno društvo, onda imamo obavezu odgajati mušku i žensku djecu egalitarno.

Ne radimo od kćeri robinje ili sinova gospodare. U modernom svijetu to više ne prolazi. Vremena su se promijenila. Žene, pogotovo u modernim Europskim državama, sve više ulaze u dosad muška zanimanja i svijet. Žene voze, rade, plaćaju i popravljaju. U isto vrijeme, muškarci kao da su ostali u dalekoj prošlosti. Čvrsto se drže svojih klanova, igraju prljavi i očekuju od žena da daju duplo više i duplo bolje. A stvari se tako lako mogu podijeliti, samo da ima volje.

I zato, drage moje dame, napravile ste jako loš posao.

Svaka vam čast što ste utrle put nama ženama da se izborimo za ravnopravnost, ali što se tiče sinova, tu ste podbacile. Dozvolile ste da odrastu za svijet koji više ne postoji i zato se u njemu ne snalaze. Upropastile ste i mnoge nečije kćeri koje su preslabe da bi se izborile. I tako u vrtlogu ovog života, ja ipak krivim vas, svidjelo se to vama ili ne.

Većina muškaraca je duboko nesposobna, i svaljuju sve na žene koje s njima žive. Opet ponavljam, učili su to od vas. I zato se ne čudite kad ostanu sami, jer ni jedna moderna žena danas više nije koza koja će s 40 godina biti starica jer ju je život slomio.

Pouka je to i nama samima koje imamo sinove, da ih odgajamo za svijet koji dolazi, za jedno egalitarno  i prevedno društvo, a ne za postkomunističku tvorevinu u kojoj nitko naposlijetku nije sretan. Pogotovo žene.

Komentari

Neki baner