Budi sama svoj 'guru', Body and Emotions Studio , Za svaku djevojčicu koju je društvo natjeralo da se srami žene u koju se pretvara
Cafe

Budi sama svoj ‘guru’

Ono što svijet želi da vjeruješ jest da nikad nisi dovoljno dobra. Marketing je u većini segmenata uglavnom usmjeren na to jer kapitalizmu, da bi ispunio svoju svrhu – profit, uglavnom trebaš ti koja misli da nije – dovoljno lijepa, dovoljno pametna, dovoljno uspješna, dovoljno savršena. Ne kažem da je uvijek tako, ali uglavnom jest.

Osim toga, postoji još jedna industrija koja se hrani time da se nikad ne osjećamo da smo dovoljno dobre, a to je self – help industrija.

Budući da sam i sama na neki način dio te industrije, možda će biti čudno da to govorim ja, ali ovdje ne govorim o knjigama, tečajevima i radionicama koje te ohrabruju, daju ti neke alate, pomažu ti da sama dođeš do sebe, ovdje govorim o svim tim metodama koje te tjeraju da povjeruješ da ti već sada nisi – najbolja verzija sebe, već je to neki nedostižni sveti gral kojeg tek trebaš dostići. I hoćeš, sigurno, još samo ako napraviš ovo. I ono. I još ovo.

Ustani u 5. Trči. Sjedi i šuti. Meditiraj. Hipnotiziraj se. Pleši. Skači. Kupaj se u ledenoj vodi. Vjeruj da je sve u tvojim rukama. Ti si ta koja potpuno i apsolutno kreira svoj život. Hustlaj. Diži dupe. Radi. Još malo radi. Promjeni sebe. Postani uspješna.

Što kad bi ti netko rekao da si ti, baš takva kakva jesi, u trenutku u kojem jesi, najbolja verzija sebe? Vjerojatno bi ti kroz glavu prošlo milijun misli od kojih je 99 posto uvjereno u tvrdnju suprotno tome jer smo duboko isprogramirani da ne budemo ono tko jesmo i da nikad nismo zadovoljni s vrećom mana kakvima sebe smatramo.

Nema ništa loše u svemu tome.

I nema ništa loše u pozitivnom razmišljanju, ali kod ljudi poput mene, hipersenzibilnih i još pri tome izrazito analitičnih i samo kritičnih, bombardiranje svim tim tipovima kako postati bolja verzija sebe, rezultira potpunom zbrkom u glavi, a onda posljedično, i u životu.

Kad se ta sva magla u meni počela raščišćavati, počela se otkrivati i istina. A istinu kad jednom vidimo, jako je teško ponovno vratiti u crnu kutiju. Jednom otvorene oči, ne mogu ne vidjeti ono što je ispred njih.

A to je da su nam savršenstvo i sreća postali imperativi. U želji da ljude nauče da preuzmu odgovornost za svoj život, self help gurui zapetljali su se u vlastite priče i počeli ih uvjeravati da postoji savršen život jer eto – oni ga žive. I da je sreća ono čemu trebamo težiti jer eto – oni je žive. Nema ništa loše u sreći, u radosti, u veselju, ali istina je da su te emocije samo jedan dio života, kao i emocije s druge strane spektra – tuga, razočarenje, ljutnja …

Nikad prije čovjek nije toliko težio sreći. I nikad prije nije bilo više nesretnih ljudi. Di je zapelo?

Nije zapelo u tome što se puno ljudi bave osobnim razvojem i podučavanjem istog. Zapelo je u tome što ti ljudi ne podučavaju druge kako zaista čuti i otkriti vlastiti recept za život nego nutkaju neke svoje metode koje su „jedine ispravne“ i apsolutno djeluju. „Apsolutno će vam promijeniti život!“ Ili u prijevodu – „ne valjaš ako ti život nije savršen i jadan si i ja znam kako ću ti učiniti život manje jadnim“. To su oni coachevi i učitelji koji ne dijele sa svijetom svoju istinsku prirodu i izazove, već njihov život više liči iskrivljenoj i prefiltriranoj fotki na Instagramu. Tako bar izgleda iz daleka.

Nije mi namjera ovdje nikoga pljuvati jer sve što podiže kvalitetu života pojedinca po meni je dobra stvar, ali danas je to naprosto postalo iskrivljeno i vjerujem da su se mnogi, poput mene u nekom trenutku, u tome izgubili.

No, ako ste kao i ja, i iskreno volite čitati takve knjige, gledati takve filmove i slušati podcaste na tu temu, jako je važno da svemu pristupate kritički i da budete svjesni da ti ljudi koji to pričaju nemaju savršene živote, imaju i negativne misli i „privlače“ i „negativne“ događaje / ljude u svoj život. Neki od njih znaju kako se s time nositi, a neki samo prodaju priču.

Kako se onda snaći?

Pa ja sam otkrila da osim kritičkog pogleda, najlakše dolazim do istine osluškujući sebe. Kad sam u fazi rada i postizanja posegnut ću za videima Tony Robbinsa, jer znam da će me on nabrijati na akciju još jače i dati mi alate kako da dignem dupe kad imam osjećaj da posustajem.

Kad sam u fazi odmora i redefiniranja uspjeha (kao sad), slušat ću i čitati Eckharta Tollea, Jorge Bucaya i Ajahna Brahma.

Nekad se ustajem u pet ujutro, meditiram, vizualiziram i imam osjećaj da postižem puno u klasično materijalnom smislu, a nekad se puštam struji, učim prihvaćanju i ljenčarim na najjače.

U svemu tome, ono što sam pronašla jest da sam sama sebi najbolji guru. Psihoterapeuti, coachevi, knjige i videi, ako su pravi, zapravo samo iz mene same izvlače ono što mi je potrebno u tom trenutku.

Moj (trenutni) prijedlog za čitanje, osobito ako se nalazite na životnim prekretnicama, propitkujete svoje stavove i mijenjate definicije uspjeha:

Žene koje trče s vukovima (all time best za mene)
Brene Brown (knjige i Ted talk)
Krava koja je plakala
Sve od Jorge Bucaya
Priručnik za neposlušne žene (nije self help knjiga ali ima snažne poruke)

Ivka Armanda Todorović

Komentari

Neki baner