Možda je taj izazov sa kojim se borite samo poziv duše da se pokrenete, Strah od slobode
Osobni razvoj

Dođe vrijeme kad se više ne možeš lagati

Dođe vrijeme… kad ne možeš više gurati stvari pod tepih. Kad ne možeš više sebe lagati, glumiti. Kad sve što već toliko dugo skrivaš, počinje vrištati glasnije od ičega.

Dođe vrijeme…

Kojeg se već dugo pribojavaš. A opet ga podsvjesno želiš. Vrijeme da se sve oglasi, da se konačno raščisti… da prestaneš živjeti neku blijedu kopiju sebe i počneš konačno disati.

Jer ne možeš vječno živjeti u svojoj sjeni. Ne možeš vječno bježati. Jer će te sustići. Sve ono što uistinu jesi. I krinke će napokon početi padati…

Da, znam da se bojiš. Jer već toliko dugo biraš sigurnost umjesto slobode. Bol umjesto radosti… Koja je već toliko srasla sa tobom da kao da ne možeš bez nje živjeti. I postala ti je neka čudna navika. Kao da tako treba biti.

A ne treba. Ne bi trebalo tako živjeti.

U tuzi, boli i frustraciji. Koju je tako lako proglasiti normalnom, jer mnogi tako žive. A to nije normalno. Nimalo nije. I ne bi trebalo tako biti.

I zato, kada je najmračnije stigne najjači poziv na buđenje.

Kada je najgore, duša te najglasnije doziva. Kad se toliko uljuljkaš da i ne vidiš da toneš, nešto dođe da te razdrma. Da prodrma cijeli tvoj svijet. Da te preispita, prođe kroz sito sve ono što ne valja…

I to ti je najbolji prijatelj. Iako bi radije da ga nema. Poziv dođe sa razlogom. Da te oživi dok još živiš. Da te probudi prije nego li uludo potratiš svoje godine. Da te natjera da se zapitaš: Tko si? Gdje ideš? Koje vrijednosti živiš? Ima li života u tom životarenju? I je li došao kraj sivilu? Pa je možda vrijeme za promjenu…

Spremi se. Jer taj tren će doći. Prije ili kasnije. Što prije to bolje. Jer će ti više vremena ostati. Za ono što uistinu želiš. Što već dugo gori unutar tebe.

Više vremena, za istinsko življenje.

Iva Bradarić

Komentari

Neki baner