Kako smo to postali ljudi kojima sve smeta?, Što to zapravo znači biti žena?, zlato, Šah-mat, Mi u našoj zemlji nemamo probleme... a ne izvlačimo ni teoreme!, Uzrečice naše svagdašnje, Putujuća družina posjeti nas svakih 5 godina!, Uzmi me za ruku,Okusi života
Crvena točka

Mamino zlato

Bilo je to prije puno godina. Imala je jedva dvadesetak i radila je na nekom projektu. Projekt je bio pri kraju i poslodavac je najavio završni party.

– Rekli su nam da će organizirati party kad sve završimo.
– O, pa to je baš lijepo.
– Ja neću ići!
– Zašto?
– Neću! Gledamo se 7 mjeseci po 15 sati na dan, neću ići još i na party!
– Hm, pa nije baš pristojno da se ne odazoveš. Netko se potrudio da to organizira i plati, smatraju da je lijepo da proslavite zajedno kraj projekta.
– Neću! Ne volim te parade, nadmetanje s odjećom, prenemaganje i cuganje.
– Dobro, kako hoćeš! Samo ipak za svaki slučaj na vrijeme pripremi odjeću, da se ne dogodi da se predomisliš u zadnji čas.
-Ma nema šanse! Neću se predomisliti.
– Ok, ok….ipak pripremi odjeću za ne daj bože.

Kao da sam imala nos da će biti parade u zadnji čas. Još sam par puta spomenula da bi bilo pristojno otići i pozdraviti se s kolegama, ali znam da ne voli takve skupove, pa sam na kraju zaboravila na party. No, kako ja često nekako upadnem u problem koji nije moj i ovaj puta sam fasovala ni kriva ni dužna.

Jedne lijepe srijede, taman kad sam se spremala izaći iz firme, stiže sms poruka:

– Mama?
Ignorirala sam, jer sam se taman pakirala, ali za 2 minute:
– Maamaa???
I odmah još:
– Maamaa, ignoriraš me????
– Ma kakvi! Reci dušo?
– Mamice, ipak sam odlučila ići na onaj završni party…
– Ooo, pa lijepo…drago mi je.
– Da…i ja mislim da je nepristojno da ne dođem, a i vidjet ću sve kolege na okupu i pozdraviti se.
– Super! Sad još samo pripremiš odjeću na vrijeme, jer nemaš baš u ormaru nešto prikladno za takvu priliku.

Dopisivale smo se, jer je po mene došao suprug, pa nisam vozila. To se malo poslije pokazalo kao vrlo otežavajuća okolnost. 🙄

– Mamice, znaš što?
– Ne znam. 🤨
– Party je danas! 😝 Trebam te da mi odeš kupiti haljinu!😍😘
– Pogriješili ste broj!
– A daaj!! 😘😘😘
– Ne poznajem vas!
– Samo običnu haljinu, mama! Prvu koju nađeš, uopće nije bitno kakva je.🤗

Oblio me hladan znoj! Stisnuo mi se želudac i skvrčili su mi se prsti od jada!

– Morat ćemo stati u gradu, trebam kupiti haljinu za našu princezu!
– Saad??
– Sad!
– Zašto baš sad?? Zašto sama ne kupi?
– Na poslu je do 19, a party počinje u 20. Još joj to treba odvesti na posao ispeglano, da pobijemo bakterije jer ne stignem oprati.
– Vas dvije niste normalne!
– Mama? Volim te! Budeš??
– Zašto nije kupila na vrijeme?

– Zato što je tvoja kćer!
– I gdje ćeš sad naći haljinu?

– U mesnici!

– Meni se žuri, nisam znao da ne idemo odmah doma!🤢
– Mama? Poslikaj mi i pošalji prije nego kupiš, moolimlim te! ❤

Ušla sam u jedan dućan, slikala i poslala, pa čekala odgovor. Onaj vani je pizdio, glasno disao i nabrajao. Ušla sam u drugi i treći….sva znojna, do krajnje granice bijesna, s blagim osmjehom sam pričala s prodavačicama i tražila nešto, a da uopće nisam znala što. 😱

Između dva dućana, vani me čekala moja ljubav, odnosno njezin tata s kiselom facom i uzdasima kao da mu na glavi stoji kamen od tri tone.

Kad smo odabrali i kupili haljinu, trebale su joj i hulahupke i bolero, ali i cipele!🙄 Da sam je mogla dohvatiti, sve kose bi joj počupala! I cipele?!

– Ti stvarno nisi normalna! Kako ću ti sad kupiti cipele??
– Mama, imam samo tenisice….ne mogu na party u njima.😔
– Kakve cipele? Kakve boje? Kakvu petu?
– Izaberi mi neke koje ti se sviđaju i uokviri se u 400 kn!
– Ha??
– Sve skupa ne smije koštati više od 400, jer neću potrošiti bogatstvo za odjeću i obuću koju inače ne nosim.
– Do sada sam potrošila 600!!
– E pa……mama! Znaš da to neću poslije nositi?!
– Nisi normalna, majke mi!
– 🥰😘❤ Ne dam više od 400! Ti si me isto tjerala da idem! 😅
– Sad ću ti kupiti gumene čizme za ići u svinjac!!
– Nećeš ne! Samo probaj! 🤣🤣

Okey, mrtva trka je trajala dva i pol sata, no sve je bilo dostavljeno na drugi kraj grada u 18,30h.

Mamino zlato
Drugi dan:

– Slušaj ti, jesi ti normalna?? Nikad, nikad, nikad više da nisi računala na mene za ovakve stvari! Nikad! Na vrijeme sam ti rekla da pripremiš odjeću!
– Ali nisam planirala ići…
– Posvađala sam se s tatom i sa sobom, glumila luđakinju po dućanima i daj lovu!

– Vidiš da si sve odlično kupila! Volim te mama i hvala ti! 🥰

– 1230 kn, mooolim!

– Mooolim??
– 1230 kn!!
– Ali rekla sam ti da se uokviriš u 400.
– U 400 čega?? Za haljinu, hulahupke, cipele i bolero?? Dobro da nisi i komodu naručila za tu lovu!😤
– Mama!
– Daj novce!
– Mama, to je puno novaca! Ja sebi ne kupujem tako skupu odjeću. Za tu lovu mogu kupiti tenisice i trenirke za 3 sezone.
– Imaš 15 minuta!
– Pripremila sam 400 kn. Moram podići ostatak. 😌

Sutradan je teška srca donijela ostatak. Poslije mi bilo žao, pa sam joj za polovicu kupila još jednu haljinu. 😅

Sunce Mamino već odavno samo kupuje svoju odjeću.❤👩‍👧🤗

Viktorija Herak

Komentari

Neki baner