Biti ili ne biti majka – to je pitanje , Riječi..., Tko se to nudi buljiti u grudi i ostale pripovijesti?, Poruka: Naši sinovi i naše kćeri nisu odgajani jednako, Test koji će vas iznenaditi: Razmišljate li kao žena ili kao muškarac?
Osvrt na društvo

Tko se to nudi, buljiti u grudi i ostale pripovijesti?

Prije nekoliko sam dana čitala raspravu u jednoj od Facebook grupa, a ticala se nedavnog slučaja iz Križevaca u kojem su „uglednog profesora jedne srednje škole četiri učenice prijavile za spolno uznemiravanje“. Kako priča kaže, djevojke su izjavile kako ih profesor nije dirao, već im navodno upućivao pohotne poglede te duže vrijeme promatrao njihove intimne dijelove tijela.

Takva je neugodna situacija trajala više mjeseci, pa nakon što je priča napokon stigla i do njihove razrednice, profesor je uskoro kazneno prijavljen. Pa iako je Kazneni zakon vrlo jasan po pitanju spolnog uznemiravanja („…spolno uznemiravanje se definira kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje…“), potpuno su nevjerojatni bili komentari ispod objave ove vijesti.

U svega nekoliko rečenica pojedini komentatori vratili su nas ravno u kameno doba.

Ono pravo divljačko, s toljagama i odvlačenjem plijena u pećinu, popraćeno povremenim neartikuliranim urlicima i pokličima. Ukoliko nekome još nije jasno, „trn u oku“ spomenutim neandertalcima bila je, naravno, nevjerojatna činjenica kako bi se „obično“ gledanje moglo smatrati spolnim uznemiravanjem. Jer, kako su ponosno utvrdili, „da bi se piljilo u intimne dijelove tijela, isti bi morali biti izloženi“. Izloženi valjda u smislu da se u grudi može buljiti samo ako su stavljene „na izvol’te“, možda u potkošuljama ili grudnjacima.

Inače su iste posve nevidljive i nemoguće ih je primijetiti, a kamoli u njih pohotno gledati. Dotični „borci za pravo na buljenje“ iznosili su praktički neoborive argumente, poput onih kako je moguće tek znatiželjno promatrati tkanje majice ili kakav neobičan uzorak, što se lako može pomiješati sa gledanjem u grudi. A, nastavljaju „buljoši“, ispod majice se može nalaziti i klupko vune, pa se pobrkati s grudima.

I u glavi se može nalaziti gomila gluposti, pa se pobrkati s mozgom. Događa se.

No, ono što je bilo doista degradirajuće i ponižavajuće bile su pogrdne, prostačke riječi upućene ne samo učenicama koje su imale hrabrosti prijaviti uznemiravanje, već i općenito svakoj ženi koja je ikada bila ili će imati nesreću biti žrtvom nekog oblika spolnog uznemiravanja. Kao asove iz rukava izvukli su sve „epitete“ koje možete uputiti jednoj ženi – „zato se tako i oblačite…, a to da vas starkelje gledaju pa neka vas gledaju – neka ih sve i j..u … siluju …

To što se ona za mlade k..ce obukla – k’o njoj j..e mater!“ Kao šećer na kraju kojim se sumira postojanje svih triju sivih moždanih stanica (za disanje, hranjenje i kretanje) s kojima raspolažu ovi primjerci ljudskog roda,  stižu njihovi zaključci: „Valja vas OBREZIVAT, pa da se oblačite pristojno – pa vas nitko neće gledat!“

Posve je jasno kako su osobe s ovakvim kvocijentom inteligencije i nenaoružane vrlo opasne.

Plus, usta su mi se osušila od jeze izazvane činjenicom da je ovakvim organizmima dopušteno razmnožavanje te se ovakvo razmišljanje ima priliku širiti, množiti i ustostručivati. I nije možda toliko važan konkretan slučaj; ono što sablažnjava jesu mišljenja i stavovi duboko ukorijenjeni u današnjem društvu. Društvu u kojem je ženina vrijednost određena duljinom njezine suknje i dubinom njezinog dekoltea. U kojem je žena sve „sama tražila“, pa dobila i više nego što je navodno poželjela.

Imam vijest za vas „buljoši“. Postoje i diskretni pogledi. Oni od kojih vam se ne diže želudac, od kojih se ne osjećate goli i gadljivi, od kojih vas ne podilazi jeza na potiljku. Oni koji su pristojni i nenametljivi; laskaju, jer su upućeni radi divljenja, estetike i interesa koji ne uključuje dahtanje, slinjenje i lascivne osmijehe. Ne odijevamo se, mi žene, kako bi provocirale te jedinke koje su zaglavile na stupnju razvoja jednostanične papučice. Ne odijevamo se kako bi se pretvarale u izloške koji će se razgledavati i ispipavati.

Odjeća je tek dodatak onoj ljepoti koju svaka žena nosi u sebi, koja se ne dijeli, u koju se ne bulji i ne pilji, već joj se pristupa s poštovanjem.

Jer, lijepo se odijevati i isticati svoju ženstvenost nije kazneno djelo. Pravo je to svake djevojke i žene. A jedino što bi trebao obrezati onaj koji predlaže obrezivanje i skafandere da mu ne bi koja dojka namignula ispod slojeva odjeće, jest jezik koji mu živi u tolikom nesuglasju sa normalnim dijalogom.

Nažalost, kako kaže jedna izreka, nakon partije šaha, i kralj i pijun idu u istu kutiju, pa se nerijetko događa da sud izjednači počinitelja i žrtvu, donoseći odluku koja obezvrjeđuje već obezvrijeđenog, i obeshrabruje sve one koji negdje u tišini trpe ono što nikada ne bi smjeli trpjeti. Malo nasilje rađa sve veće nasilje i krug se nikada ne prekida. Samo biva sve većim,  a buljoši, uznemiravači i zlostavljači sve glasniji i smjeliji.

Ne dopustimo im to.

Komentari

Neki baner