Per aspera ad astra Popularno

U svijetu nerealnih očekivanja, dopusti si biti samo čovjek

Već neko vrijeme gledam kako svi imaju neke savjete za uspjeh. Svi samo copy paste gdje god da se okreneš. Na društvenim mrežama, na blogovima, u člancima, svugdje. Pronađi motivaciju, trudi se dok ne uspiješ, nemoj stati, ne traži izgovore, budi uvijek optimističan i vjeruj u sebe.

To su jako lijepi savjeti.

Ali nitko ne govori što sve čovjek treba proći da bi dosegao tu nirvanu i razinu vjere u sebe i optimizma. Nije dovoljno napisat’ ciljeve na papir. Istina je da se mora pronaći motivacija, ali čovjek prvenstveno mora pronaći sebe, a da bi pronašao sebe, mora se najprije raspasti na dijelove i onda dio po dio vraćati na mjesto, a neke dijelove baciti u smeće. Nije ugodno i nije baš na istoj razini lakoće kao pisanje ciljeva na papir.

Trudi se dok ne uspiješ? Ha čuj, a što ako ti život samo želi reći da to nije za tebe pa ti uporno stavlja prepreke na put? Nisu sve prepreke tu da bi nas ojačale, neke su da bi nas preusmjerile. Treba znati kad otići, a kad se nastaviti truditi. Nije baš sve tako crno bijelo. Život je 50 nijansi sive. Htjela sam sad napisati da bez sado mazo shema, ali i o tome bi se dalo raspravljati.  

Čak bi se i taj osobni rast mogao svrstati pod mazohizam kad malo bolje razmislim. Svjesno i namjerno se trgamo i stavljamo u neugodne situacije samo da bismo se osjećali bolje i zacijelili kao jače osobe. Tko je tu normalan, a tko lud? Ne znam. Linija je tanka.

Možda je zapravo bolje biti lud jer kažu da je ludost na tankoj granici s genijalnošću. Pa eto, barem si genijalan ako ništa drugo. Nisi prosječan k’o ovi copy paste životni savjetnici što savjete prepisuju s Pinteresta. Doslovno.

Znam i onaj jedan savjet da moraš 5-10 godina raditi kao konj, baš ono od jutra do sutra, moraš se buditi u 5, moraš ovo, moraš ono, ne znam što sve ne. Uglavnom, ako daješ svoj maksimum tih 5-10 godina, jednostavno moraš uspjeti, moraš postati bogat i nakon toga se možeš samo opuštati i putovati svijetom.

Foto: Stjepan Hranilović

Svaka čast ako to netko može i fizički i psihički, ali eto, ja bih poludjela nakon 2 tjedna i ne bih se ni dočekala tog bogatstva. Najbolje od svega je to što sam ja osoba koja voli raditi i koja si svakodnevno pronađe nešto za raditi; tu su kolumne, faks, marketing, organiziram događaje. Uvijek ima nešto za raditi i meni je to super jer volim to što radim, ali mi je isto tako super uzeti vrijeme za sebe i maknuti se kad osjetim da mi treba. Mislim da sam baš zbog toga i ostala kol’ko tol’ko normalna s obzirom na sve.

Okej, vidi se na meni blaga antisocijalnost kao posljedica pretjeranog rada s ljudima i blaga apatija kao posljedica slušanja drama i gledanja ljudi kako se natječu i svađaju sami sa sobom, ali kažem, kol’ko tol’ko normalna.

Nego, da se vratim na temu. Živimo u svijetu koji je već prepun nerealnih očekivanja. Od toga kako bismo trebali izgledati, koje kvalifikacije bismo trebali imat’ u CV-u, kakve osobe bismo morali biti pa sve do toga kako bi nam općenito život morao izgledati, s koliko godina se moramo udat’ i tako dalje. Nemojmo još i sami sebi stvarati pritisak da moramo biti bogati i uspješni do 30. godine života i da uvijek moramo biti optimistični.

Ne možeš baš uvijek biti optimističan, fakat ne možeš. Ja sam osoba koja se stvarno malo žali i koja jednostavno stisne zube i napravi sve što treba, mogu reći da vjerujem u sebe i sve to stoji, ali hajde molim te. Svi imamo trenutke u kojima nismo svoji, u kojima sumnjamo u sebe i u sve svoje odluke i to je okej. To nas čini ljudima.

Nemoj slučajno misliti da nije okej ako si koji dan u bedu i stvarno ne možeš pronaći motivaciju samo zato što je neki tamo copy paste Pinterest savjetnik napisao da je uspješnim ljudima čaša uvijek pola puna. Pa koga briga za čaše. Zanima me samo ona čaša koja je puna i koja se isprazni tako da je popijem.

Dopusti si uzimanje vremena samo za sebe. Dopusti si odbiti tu kavu na koju ti se fakat ne ide. Dopusti si uzet’ dan samo za ležati u krevetu i ne raditi ništa. Dopusti si ne biti okej. Dopusti si pogriješiti. Dopusti si voljeti se i u nesavršenosti.

Dopusti si biti samo čovjek.

Komentari

Neki baner