Potiskivanje ljutnje u nezadovoljavajućoj vezi, Ne boj se mojih riječi već moje tišine, Koliko žena treba da se smanji da bi stala u ruku jednom Balkancu?
Odnosi

Potiskivanje ljutnje u nezadovoljavajućoj vezi

Mnogi toliko bježe od svoje ljutnje da čine sve ne bi li ona ostala neviđena. To što si dopustite osjetiti unutar sebe ljutnju, ne znači da ćete odmah morati na destruktivan način izbaciti ljutnju. Upravo njezino potiskivanje može dovesti do raznih destruktivnih i autodestruktivnih oblika ponašanja.

Jedan od razloga ostanka u nezadovoljavajućoj vezi je ljuljanje na granici ljutnje i tuge. Stalno se pomičete iz jednog emocionalnog stanja u drugi.

“Žao mi je jer mi je stalo, ali sam istovremeno i toliko ljuta.”

Potiskivanje ljutnje može trajati godinama.

Pokazivanje ljutnje bi moglo značiti da će tada doći do prekida tog odnosa. No kada vam je stalo do neke osobe te ne želite da je kraj, možete u sebi naći toliko puno opravdanja za ne pokazivanje ljutnje.

Ona ostaje i gomila se u vama. Krug u kojem ste ljuti pa ju brzo potisnete te nađete opravdanje za tuđe ponašanje je zapravo manipulacija vlastitim emocijama. Na neki način sami sebe smirujete i hipnotizirate.

Zavaravate sebe jer vjerujete da će se ta druga osoba jednom čarobno probuditi zbog vaše dobrote, strpljivosti, nadanja, čekanja i ljubavi.

Stišćete zube i sebi štetite te trpite tuđe loše postupke. Ali zapravo, ta druga osoba se možda probudi tek kada kažete “Sada je dosta”. Moguće je da se to ni tada ne dogodi, ali to nije ni važno jer nemate utjecaj na tuđe postupke, misli i osjećaje.

Jedino možete preuzeti odgovornost za svoje osjećaje i tada imate izbor te tada možete nešto promijeniti.

Duboko zavaravanje koje može trajati godinama zapravo vas drži u iluziji da će se nešto samo od sebe promijeniti. Jedini uvjet koji si možete ponavljati je da morate biti dovoljno uporni te ne odustati.

Važno je reći da imate pravo biti ljuti i na osobu koju volite, do koje vam je stalo. Jedno ne mora isključivati drugo. Mnogi toliko bježe od svoje ljutnje da čine sve ne bi li ona ostala neviđena.

To što si dopustite osjetiti unutar sebe ljutnju, ne znači da ćete odmah morati na destruktivan način izbaciti ljutnju. Upravo njezino potiskivanje može dovesti do raznih destruktivnih i autodestruktivnih oblika ponašanja.

Imate pravo biti ljuti. To vam možda nikada nisu rekli.

“Ljutim se jer me varao.”
“Ljutim se jer nije došao kada je obećao i to toliko puno puta.”
“Ljutim se jer sam to sve dopuštala.”

Ovo su sve činjenice zbog kojih imate pravo biti ljuti. Izdržati vlastitu ljutnju zna biti veliki izazov te zahtijeva ogromnu podršku (vanjsku i unutarnju). Pogotovo ako se godinama niste ljutili.

Ovdje je zanimljiva činjenica da veliki broj žena s kojima sam radila kao djevojčice nisu smjele biti ljute niti pokazivati tu emociju. Najčešće poruke bi bile “Prestani s tim glupostima”, “Djevojčice se ne smiju ljutiti”, itd.

U nekim situacijama na izražavanje ljutnje dobile bi batina ili bi ih se na neki način kaznilo izoliranjem.

To su sve oblici napuštanja mlade dječje duše. Pokazujete tko ste osobama koje bi vas trebale usmjeravati, voljeti i prihvaćati, a dobijete kaznu, osjećaj krivnje i napuštanje od tih osoba.

Paralelno, u odrasloj dobi izražavanje ljutnje se poveže sa strahom od odbacivanja i napuštanja od strane partnera. Hodate oprezno kao po “ljuskama jajeta”, ne postavljate granice, trudite se sve više i trpite sve više.

Možda se istinski niste smjeli naljutiti na tatu ili mamu te u cijelom ovom procesu otkrijete da nosite puno ljutnje i prema njima. Ljutnja je pokretač promjena i važno je da si prvo priznate da ta emocija postoji u vama, a tada je dalje na vama izbor.

Marta Kravarščan

Komentari

Neki baner