Otrežnjenje – Kad jednom progledaš, Leah, kako prihvatiti sebe u u svijetu opsjednutom perfekcionizmom?
Razmišljanja

Leah, kako prihvatiti sebe u svijetu opsjednutom perfekcionizmom?

To bi trebalo biti vrlo jednostavno, ako uzmeš u obzir da se neke stvari ionako ne mogu mijenjati. Pa opet, kada se promatraš u ogledalu nešto ne štima. Nešto nedostaje i nečeg je previše. Čarobno ogledalo ti je suputnik od kada si postala svjesna da se nalaziš i na drugoj strani. Ali, bez obzira koliko se gledala, nisi sigurnija u sebe.

Tko je smislio i nametnuo da si samo ovakva i onakva dobra, vrijedna pažnje?

Idealne mjere na tvojoj vanjštini, idealna visina tona koji ispuštaš prilikom izražavanja svojih emocija, idealna veličina stopala kojima ponekad nespretno utiskuješ put. Sve je to iluzija, jer postojiš samo kao nesavršena, ranjena i puna ožiljaka, a neke rane i dalje ti krvare.

Kako se odmaknuti od slike koju su ti zalijepili na to ogledalo koje svakodnevno promatraš i često nezadovoljna onim što vidiš, vrištiš i ljuta si na sebe. Možda bi se željela voljeti takva kakva jesi, ali ne znaš kako i što to uopće znači. Gdje počinje ljubav prema sebi?

Upravo u prihvaćanju sebe. Svakog milimetra, svakog osjećaja, svake želje. Ne čini se to kao neka velika mudrost, pa opet ne znaš kako to učiniti?

Nema kratkotrajnog lijeka ni brzih rješenja.

Postepeno si se počela sebi gaditi, iz dana u dan si se negirala, poništavala i vraćala unatrag. Isto tako, sada moraš hrabro krenuti u drugom smjeru odobravanja svog postojanja. Svaki mali korak vraćanja sebi na kraju će donijeti željeni rezultat. Mislim da ni to nije neka velika mudrost, pa opet, ne znaš kako u tome ustrajati?

Jednim pogledom unatrag preko ramena. Kako si dospjela tu gdje si sada? Koliko si hrabra bila kada si se nalazila na rubu ponora? Samo se sjeti kako si bila mala i slaba i svejedno nadrasla situaciju. Odupirala si se snažim vjetrovima i izdržala uništavajuće valove. Podnijela si odlaske i napuštanja, a čak si izdržala i napuštanje same sebe. Hoćeš li si obećati da će ubuduće biti drugačije?

Naravno da hoćeš. A znaš li zašto? Zato što ni oni za koje misliš da su savršeni, nisu. Međutim, u konačnici smo svi savršeni. Savršeno svoji. Savršeno jedinstveni. Ako se u međuvremenu uspijemo zapravo vidjeti u tom čarobnom ogledalu.

Katarina Vučetić

Komentari

Neki baner