Darko Cvijetić: Schindlerov lift
Čitajmo zajedno

Darko Cvijetić: Schindlerov lift

Ratni i antiratni romani, tematika je koja mi je toliko daleka i o kojoj mi je jako teško pisati. Kao i nakon Žmirićeva Pacijenta iz sobe 19, isto mi se događa sad i sa Schindlerovim liftom. Iako sam je doslovno progutala u jednoj večeri, jučer, isti dan kad mi je i stigla, još uvijek pokušavam složiti dojmove kako bih napisala nešto bar imalo suvislo.

Primorje nije fizički osjetilo rat, nismo se morali skrivati po podrumima, a mi koji smo bili mala djeca nismo skoro ni bili svjesni što se točno događa. Tek kad su nam u razrede stigli prognanici, pomalo nam je bivalo jasnije. Ali Rijeka je puna nebodera, prepuna stanara različitih vjeroispovijesti, poput Crvenog solitera u ovoj iznimnoj priči. I vjerujem da su se slične stvari tada događale u njima.

Ovaj kratki roman govori o ljudima i njihovim sudbinama, suočenima s ratom u Bosni i Hercegovini, podijeljenima među sobom.

Jedan dan se druže na stepenicama i u liftu (marke Schindler) ogromnog nebodera u Prijedoru i ispijaju kave u nekom od mnogobrojnih stanova, a drugi dan odlaze svaki na svoju stranu, na bojišnicu, nesigurni i nevini, mladi i stariji, prestrašeni.

“I komšije silazile, nosile rakiju i kolače, pjevali zajedno zagrljeni pred odlazak na izletišta u okolici grada. Tako nekad.”

Darko Cvijetić: Schindlerov lift

Majke strahuju kod kuće, djeca nisu ni svjesna ničega, a u neboderu se događaju razne ružne stvari. Upoznajemo bezbroj likova, velik je to neboder. Susrećemo i Bošnjake, i Srbe i Hrvate. Pratimo njihove sudbine, većinom okrutne. Jer Crveni je soliter skoro oduvijek odisao smrću.

“Sedamdesete će biti zlatne godine Crvenog solitera i onih koji su živjeli u njemu, i bit će to zapravo pravi krvavi zamajac za tihi dolazak smrtolike prilike, koja će se u zgradu zavući, i više iz nje nitko je neće znati, niti htjeti istjerati.”

U ovom je kratkom romanu toliko života i duše, toliko likova s kojima će se mnogi moći poistovjetiti. Toliko je i okrutnosti i tuge, toliko istine i biografskih i autobiografskih trenutaka. On je i socijalna preslika jednog grada, države, vlasti i onoga što nam radi. Treba ga pročitati. Treba ga dati dvadesetogodišnjaku, četrdesetogodišnjaku i šezdesetogodišnjaku, u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Svatko će ga doživjeti na svoj način, netko osobnije, netko poučnije, a netko će jednostavno dobiti uvid u ono što se događalo iznutra, skriveno od pogleda drugih. Tada se ljudi najbolje upoznaju, tada pokažu ono svoje ja.

Pripremite se na ove riječi, na njihovu dubinu i snagu. Iznimno čitljiv, na trenutke duhovit, ovaj roman nije za razonodu i jedan je od onih koji će vam se urezati u pamćenje, neovisno o tome gdje ste se nalazili tih godina.

“U Crvenom se soliteru smrt solidno osjećala, i nikad nije otišla bez ičega. Oko solitera se ubijalo i kolo igralo, u njemu se mnoštvo djece začelo, puno mrtvih iznošeno velikim liftom.”

Izdavač: Buybook / piše: Books, Movies, Music

Komentari

Neki baner