Ovo nije još jedan tekst o korona virusu
Cafe

Ovo nije još jedan tekst o korona virusu

Kako napisati smislen tekst u vrijeme kada je sve besmisleno. Kada se ljudi plaše virusa.

Kada se plaše gladi.

Kada su zatvoreni vrtići.

Škole.

Prodavnice.

O čemu pisati, a da to nije virus.

A ima. Ima toliko toga.

Ima puno više u životu od statistike. Koliko je mrtvih, oboljelih.

Nije ovo moj bunt. Da negiram ono čega se bojim.

Preživjeli smo mnogo gore od korone.

Preživjeli smo granate koje su padale.

Pekmez i margarin na domaćem hljebu. Mast i alevu papriku.

Preživjeli smo mlijeko iz konzerve.

Čitanje uz svijeću.

Igranje trike, domina, šaha i karti.

Preživjeli smo iritantne zvukove sirena za vazdušnu opasnost.

I ne minorizujem značaj jednog virusa ali preživjela sam neke opake prehlade i gripe u poslijeratnim bolnicama u Republici Srpskoj.

Preživjeli smo kolone, konvoje, izbjegličke centre.

Preživjeli smo već nema.

Preživjeli smo prodavnice koje ne postoje da bismo sada panično pustošili one koje se zatvaraju u šest.

Preživjeli smo kafiće sa polupanim izlozima u kojima nema nikoga da bi mi smetali ovi koji se zatvorili malo ranije.

Preživjeli smo i bez škole. I bez vrtića.

Preživjeli smo bez svojih bližnjih.

I ne plašim se virusa.

Ne plašim se ni smrti ako je ona došla po mene.

Plašim se ljudi.

Ograničenih.

Plitkih.

Plašim se njihove histerije.

Plašim se neznanja.

I muka mi je.

Ne mogu više da slušam o virusu.

Ne mogu da gledam komšije koje navlače zalihe toalet papira i brašna kao da će ih to spasiti od svega.

Ne mogu.

Ne mogu da slušam.

Ne mogu jer je jedno od najljepših proljeća u kojim je već sve procvalo stiglo.

I sve miriše na sreću, a ne miriše na virus.

Ne mogu ovu masovnu histeriju i paranoju.

Neće vas ubiti korona. Ubit ćete sami sebe i prije nego što virus dođe.

Jelena Despot / Lola

Komentari

Neki baner