Krajnosti nisu dobre a ovih su dana dosegle vrhunac, Ti si snažna žena ne trebaš muškarca koji te vukao na dno!, Žao mi je ali imao si svoju šansu, Ne daj da te pokvare nanesene boli…, Žene danas trpe da budu neljubljene nevoljene i nezagrljene
Cafe Osvrt na društvo

Krajnosti nisu dobre a ovih su dana dosegle vrhunac

Krajnosti nisu dobre! Gledam ih ovih dana. Gledam kako jedna od njih, stvara paniku. Najavljuje apokalipsu. Konačni kraj!

Njeni pobornici hrle u trgovine. Tuku se za zadnje brašno. Gaze sve pred sobom. Opustošuju police. Stvaraju zalihe za nuklearni rat. Kućne apoteke su im opskrbljenije, od prosječne ljekarne.

Gledam i ne vjerujem!

Druga krajnost se izruguje, smije, govori kako se paničari, zbog obične gripe. Tvrde da je sve medijski prenapuhano. Boli ih briga jer su mladi, zdravi. Umiru samo stariji, kronični i teški bolesnici…

Oni to nisu i neće mijenjati svoj život, svoje navike, zbog nekakvog virusa.

Izlazit će.

Organizirati zabave.

Ići u trgovačke centre.

Teretane.

Kafiće.

Restorane.

Propustiti subotnju špicu? Lijepo je vrijeme! Ne dolazi u obzir!

Prvo kavica, a onda samoizolacija! Selfie, happy face, filter ili dva, desetak hashtagova #životudobacorone#samoizolacija#myass#maybe#later#. Ako nije na Face-u, nije se dogodilo!

Što ih briga, je l’ tako? U pravu su? Njihov život! Njihova stvar!

Ali nije njihov život. Nije samo njihova stvar. Jer nisu oni stari, jer nisu oni kronično bolesni, jer ne boluju oni od teških bolesti… A svojim ponašanjem, ugrožavaju sve one koji to jesu!

Koliko sebičan moraš biti?

Koliko neodgovoran?

Koliko kratkovidan?

Koliko zločest?

Više nije riječ „samo“ o bolesti. Riječ je i o kolapsu više gospodarskih grana. Riječ je i o ekonomskoj krizi, koja će biti sve veća, što duže ovo potraje. Što neodgovorniji, sada budemo.

Ljudi likuju. Smiju se i rugaju.

Lijenim Dalmatincima, pohlepnim ugostiteljima, beskrupuloznim hotelijerima. Ne shvaćaju da ti hotelijeri i ugostitelji imaju svoje dobavljače. Da dobavljači imaju svoje proizvođače. Da proizvođači, dobavljači, ugostitelji i hotelijeri plaćaju doprinose, trošarine, poreze. Da taj novac ide u državne službe. Da se radi o svima nama! Ljudi ne shvaćaju da smo svi povezani. Nije samo „crkla krava u susjedovom dvorištu“. Vrijeme je da se prestanemo smijati. Jer krave su počele umirati i s ove strane ograde!

Krajnosti nisu dobre. Nikada!

Ljubomora u vezi i pretjerana kontrola, jednako su loše kao i „svatko ima pravo na svoj život” stav!

Pretjerana popustljivost roditelja, dovodi do istog rezultata kao i strogi, vojnički odgoj!

Ultra lijeve opcije, osnivale su gulage. Ultra desne, koncentracijske logore.

Krajnosti se ne suočavaju s problemom. Ne traže za njega rješenje.

One bježe od njega.

Skrivaju se!

One problem ignoriraju, umanjuju ga, rugaju mu se.

Vjeruju da su najpametnije, ne sagledaju alternativne opcije i ne priznaju da griješe.

Misle, da će problem, sam od sebe nestati.

A neće!

Varaju se!

Ali krajnosti to ne razumiju! Nikad neće!

Nadam se, da nismo svi takvi!

Sada, više nego ikad, trebamo razum! Trebamo zajedništvo! Trebamo pozitivne, savjesne i dobre ljude da prevladaju.

Onim drugima…

Treba pokazati da smo iznad toga! Da smo bolji!

Komentari

Neki baner