Psiho portreti znakova, Dolazim u miru kao svaka dobra vijest, Gdje je trava zelenija? Tamo gdje se zalijeva!
Cafe

Dolazim u miru kao svaka dobra vijest

Draga moja prijateljice, okružena si strahom i nelagoda ti je postala nova suputnica. Ali, ja bih za promjenu ovo naše druženje obogatila nekim svjetlijim temama.

Nego da te pitam, možeš li se barem malo radovati u ovakvim trenucima?

Ne samo da možeš, već ti je to i potrebno. Znam da neke dane proživiš lebdeći u zanosu, neokrznuto, dok se u drugima dobro napatiš, ali uz mrvicu zahvalnosti, nade i ljubavi stvorit ćeš novi svijet, a možda ga čak i promijeniti. Uostalom, ako se već on ne želi mijenjati, barem može tvoj pogled na njega.

Htjela bih ti pričati o svim divnim stvarima i situacijama koje se spremaju. Sada, dok si poput Zlatokose unutar svojih zidova, jedino što možeš jest prisjetiti se svega što te čeka kada nogom iskoračiš na slobodu. Kažem ti, toliko još vrhunskih momenata imaš za proživjeti. Čekaju te dobro isplesane noći na podiju kojeg škropiš svojim znojem, jer je DJ pustio tvoju najdražu stvar, a nisi ju čula više od nekoliko godina.

Više od nekoliko godina? Ma daj, odmah ju sada pusti! Poslušaj tu dizalicu od koje ti krene cupkati stopalo, a obrazi se zažare kao da su ti na njih prislonili meduzu u koju se pomalo pretvaraš i sama (sudeći po migoljenju).

Znam da si se zaljubljivala mnogo puta do sada, ali jesi li osjetila onu pravu, orkansku buru u stomaku?

Ili možda nakon posljednje marčane više nije udaralo dovoljno snažno? Možda je vrijeme da ga sama stvoriš u svom budućem svijetu. Jer čeka te zanesenost, zagrljaji koji liječe svaku ranu, prvi poljupci, neprospavane noći, uzbuđenje oko isčekivanja susreta. Vidiš, ja baš ne vjerujem da se samo jednom ljubi. Možda prije jedan po jedan.

Spominjala si mi prijateljicu s kojom se propisno nisi družila već neko vrijeme, a bome ni sada nisu baš neki uvjeti za susret. Nazovi ju, ali prije toga samo da ti kažem kako ćete uskoro sjediti na nekoj terasi uz topli povjetarac ljetne večeri i ispijati slobodu kroz slamku.

Uskoro ćeš ići na sva ona mjesta koja si željela posjetili i o kojima si mi s toliko žara pričala.

Bit će tu još mnogo cvjetova koji trebaju biti pomirisani, puteljaka koji trebaju biti utabani, ljudi koji trebaju biti upoznati. Odmah se sjetim kako je divno promatrati tvoje lice ukrašeno tim iskrenim osmijehom, punim dječje nevinosti, dok slušaš tek upoznatog stranca.

Sjeti se samo da će i ovo brzo proći, ali ne zaboravi da kad opet jednom nevolja pokuca na tvoja vrata uvijek imaš mene, onu jednu dobru vijest.

I onda kada budeš konačno puštena, samo se sjeti koliko si dugo čekala baš tu kavu na suncu koje ti prži lice. Daj toj kavi pozornost koju zaslužuje i pusti ju da te uveseljava koju minute više nego inače.

Komentari

Neki baner