The wind of change
Popularno Tridesete

The wind of change…

‘River flows in you’ – melodija je koju uvijek slušam kad s nikim ne želim razgovarati. Ne volim te trenutke, kad se još više zatvorim, iza debelih zidova preko kojih baš nitko ne može.

U ovakvim trenucima nastaju najljepše pjesme i melodije, nastaju prava mala remek djela koja držim zauvijek zaključana u svojoj tajnoj ladici. Nikad nikome nisam dala ključ. A bila sam blizu, na korak do…

Rekla je moja Jadranka da je ovo godina velikih istina. Godina kad svima, ironično, padaju maske. Slušala sam njene riječi i pitala se kako će to izgledati? I što to znači za nas koji ne znamo lagati, glumiti i manipulirati? Za nas koji smo to što jesmo? Ljuti kad smo ljuti. Tužni kad smo tužni. Uvijek otvorena srca za ljude koje volimo.

Što znači godina istine za nas koji ne znamo lagati?

Znači da stojimo po strani i promatramo kako se lome srca svima koji su lomili srca.

A srce može puknuti na mnogo načina. Najviše ga slome očekivanja. Baš ona od kojih se uporno ograđuje.

Istina je da svi mi nešto očekujemo, svi mi nešto sanjamo, svi imamo onaj neki dio duše zbog kojeg ujutro ustajemo i imamo volje nastaviti dalje. Usprkos kaosu u kojem trenutno živimo.

Dok ovo pišem, puštam jedan dio svoje duše da se odmori od mene. Pospremam jednu nadu, jedan san i jednu veliku radost u onu svoju tajnu ladicu. Vrijeme je da se konačno odmore od mog srca i moje nepresušne energije.

Promatram procvale jorgovane, moje omiljeno cvijeće i grotesknu ironiju da cvatu prerano i da je sve došlo prenaglo i da se nisam ni snašla a već sam proživjela najljepše i prigrlila kaos svršetka. Trajalo je kratko kao jedan dah, a cijeli je život proživljen u to malo vremena.

Po prvi put istinski shvaćam rečenicu – ‘Ne tuguj što se završilo, veseli se što se dogodilo.’

Prvi put shvaćam da je baš tako moralo biti. Vidim sve svoje pogreške. Vidim gdje sam previše željela, previše tražila a gdje sam se premalo zauzela za sebe. Vidim širu sliku, jer dok pospremam emocije, mogu mirno stajati sa strane i gledati cijeli proživljeni igrokaz.

I ne mogu se ljutiti. Ne mogu čak ni biti potištena i uplakana jer to ne bih bila ja.

Voljela bih da je moj tetak danas ovdje, voljela bih da mogu čuti ono njegovo iskreno i toplo: ‘Idi dalje mala lavice. Pusti što ne možeš mijenjati. Samo idi dalje. Znaš da uvijek dođe ono što treba doći. Znaš da se stvari uvijek poslože, znaš da sve loše prođe… samo idi dalje, hrabra moja, mala lavice.’

Pa tako idem dalje. Ne znam što mi donosi sutra. Ne znam kada će proći ova agonija u kojoj smo se svi zatekli. Ne znam hoću li ikada više moći spustiti bedeme koje sam srušila ove zime. Ne znam ništa. Ali ni ne moram znati.

Trebam samo živjeti dan po dan, u sada i ovdje. Bez velikih nadanja, bez očekivanja, bez emotivnih previranja koja bacaju srce iz krajnosti u krajnost.

Ne želim se u svojim mislima vraćati u jučer. Ne želim razmišljati što sam mogla drugačije. Ne želim se pitati što bi bilo kad bi bilo. Ne mogu to više. Na to sam stavila točku.

Ne želim stalno slušati o koroni i karanteni. Ne da mi se više slušati paranoje. Ne da mi se više biti ona koja stalno sve i svakoga razumije i ona koja se bezuvjetno daje. Nemam više volje za to.

To je odgovor koji sam tražila i dobila. To je ‘Wind Of Change*‘ na koji sam naletjela čitajući jučer ovu Mandalu.

Uvijek dobijemo odgovore na koje smo u tom trenu spremni. Uvijek dobijemo samo onaj teret koji smo spremni nositi. I uvijek imamo izbor. On ne mora biti lijep i ne mora nam se sviđati. Ne mora biti ni lak. Može biti zapravo jedna od najtežih odluka koje smo ikad donijeli. Ali…

Izbor uvijek postoji.

Na kraju jedne priče, a na početku neke sasvim nove, ali neupitno moje, umjesto biti strpljiva, odana i puna razumijevanja, biram biti onakva kakav me zadesi trenutak. Biram sebe.

I to je moja istina u godini kad je istina neizbježna.

Sutra nije zapisano. Jučer smo ionako potratili. Jedino što imamo je ovo danas. Učinimo s njim najbolje što možemo, točno tamo gdje se nalazimo i s onim što imamo.

*Wind of Change – song by Scorpions

Komentari

Neki baner