Vječna borba svijetla i tame...
Cafe

Vječna borba svijetla i tame…

Čini mi se kako je cijelo čovjekovo postojanje, cijela naša Planeta, ali i cijeli Svemir borba dobra i zla. Borba onih na jednoj i onih na drugoj strani. I kao da nas život pita samo jedno pitanje: ”Na kojoj ćeš ti strani biti?”

Naravno da svatko za svoju stranu misli da je jedina ispravna i najpotrebnija. Baš tako i u ovoj trenutnoj situaciji imamo kod ljudi strah, bolest i umiranje, dok je za virus situacija odlična, jer se očekivano širi i nastanjuje u nama kao što i jest u genetskom kodu svim parazitima.

Također, možda isto nama s druge strane, imamo i novost: ”Planeta je konačno prodisala. Odmorila se od nas nametnika.” Životinje opet imaju veću slobodu kretanja, a osim zraka i more je čistije. I kako da se sada ja na kraju ne zapitam: ”Tko je tu dobar, tko loš, a tko zao te može li se uopće napraviti takva podjela?”

Mislim da ne može, jer ako gledamo zlo nasuprot sebe, jedino što možemo uočiti jest da mi zapravo stojimo na istom pravcu. Mi smo dva pola istog pravca. S istim ciljem, namjerom i misijom. I samo, kao na klackalici, prebacujemo težinu sa sjevera na jug, iz dana u noć, iz ljeta u zimu. I onda svi ti brojni klackajući pravci lagano počnu tvoriti krug. Krug života.

Možda zaboravljamo da nam YinYang priča upravo o svakom zrnu zla unutar dobrote i svakom zrnu dobra unutar zlobe, ali i ono najvažnije, da to dvoje čini nerazdvojnu cjelinu jednog kruga.

Zašto mi to uporno pokušavamo ignorirati?

Možda zato što nam se dopada u našoj zoni ugode i radije bismo rekli da je ono tamo nešto zlo, a mi dobri. Tko kaže da smo mi dobri i da nas napada zlo?

Sigurno poznajete ljude, a možda ste i sami jedni od onih kojima su se životi promijenili nakon teških situacija o kojima nisu sanjali ni u najgorim noćnim morama. Svi govore istu stvar. Zlo im je promijenilo život. Zlo ih je nečemu naučilo. Kako onda zlo, ako ima zle namjere, može donijeti toliko mnogo dobra?

Upravo iz tog razloga nema potrebe da se igdje svrstavamo ili išta osuđujemo.

Nema potrebe da se iznad ičega izdižemo ili zbog ičega sputavamo. Možemo biti slobodni od bilo kakvih predznaka, tako da nam i očekivanja od nas samih prestaju biti toliko nedostižna. Potrebno je prigrliti poniznost i skromnost, ali istovremeno ne degradirati vlastito postojanje. Biti ono što jesmo, sa svim stranama svijeta, sa svim godišnjim dobima, Mjesečevim mijenama i fazama života.

Trenutno smo preplašeni, ljuti, zbunjeni i tužni, dok smo istovremeno dobili toliko mnogo. Vrijeme s voljenima, dugoočekivani i zasluženi odmor, ili smo se konačno sjetili da imamo zdravlje na koje moramo paziti te vlastit prostor kojeg sada čak i ne moramo zahtijevati.

Ne postoji, dakle, ni dobro ni loše. Postoji samo jedinstvo tog dvoje, neodvojivo.

Komentari

Neki baner