Per aspera ad astra Popularno

Na čudnima svijet ostaje

Ako nešto mrzim, to je kad netko nekog nazove čudnim. Što je čudno? Što znači biti čudan? Nismo li svi čudni u nečijim očima? Nema li svatko od nas svoju definiciju normalnog?

Nije čudan, drugačiji je, a to je najhrabrija stvar koja možeš biti u ovom ludom svijetu.

Nedovoljno je ljudi koji imaju razumijevanja za bilo što što nije samo copy paste. Nedovoljno je ljudi koji shvaćaju da se možeš ne slagati, a svejedno prihvatiti. Previše je snova i autentičnosti uništeno onom famoznom rečenicom: „Budi normalan.“ Previše je identiteta prigušeno zbog ismijavanja malih ljudi.

Je***a, lakše se prikloniti masi i postati samo još jedan copy paste. Neću osuđivati, svatko ima pravo na svoj izbor. Nije ni ovaj tekst tu da nas rastuži, ovaj je tekst tu da nas ohrabri.

Jer oni koji prihvate svoje ludilo i nastave živjeti po svom điru, zaista jesu hrabri. Tim se izborom automatski osude na osude i čudne poglede, ali imaju nešto što mnogi nemaju – slobodu. Već su čudni u tuđim očima, mogu si dopustiti još koju ekstravagancu jer što je za njih još jedno irelevantno mišljenje?

Oni su odavno naučili kako voljeti samog sebe, a znaš, jako je teško povrijediti osobu koja se voli. Oni znaju da svatko ima pravo na svoje mišljenje, svatko ima pravo uputiti kritiku i svatko ima pravo vrijeđati ako već ne zna drugačije. Ali oni isto tako znaju da ih ne definiraju tuđe riječi jer oni su – svoji. Nisu tuđi, svoji su.

Oni su jedni od onih pozitivaca koji živciraju sve oko sebe svojom pozitivom i voljom za životom. Pogotovo sad dok su svi negativni i samo traže nešto na čemu mogu izliječiti svoje frustracije. Ponekad mi se čini da je u ovo doba grijeh reći da ovo vrijeme i nije toliko loše jer se može napraviti gro stvari za koje prije nismo imali vremena i da jedna od tih stvari nije kukanje.

Ali onima koji su odlučili živjeti po svome ne treba to objašnjavati jer oni znaju da svaka medalja ima dvije strane. Oni znaju da se iz svega može izvući najbolje dok se to hoće. Oni znaju da je sve promjenjivo i da je samo promjena stalna.

Upravo takvi ljudi će promijeniti svijet. Drugačiji ljudi već i jesu promijenili svijet. Ne bismo imali ni struje, interneta, automobila ni zrakoplova, a ni kozmetike i modnih noviteta da neki tamo čudak nije rekao: „Ma je**š ti sve ovo, ja želim vidjeti ako se to može na neki drugi način.“

Bili su neshvaćeni, bili su neprilagođeni, ali su imali svoj đir, svoj stav i svoju misiju. Vjerovali su u nemoguće i hvala im na tome. Hvala im što nisu brinuli hoće li ih drugi smatrati normalnima jer teško je razmišljati izvan okvira kad si u okviru.

Teško je živjeti život ako je po tuđim pravilima, a ti imaš probleme s autoritetom. Istina, autoritet se treba poštovati, ali nije ni grijeh reći mu da se ne slažeš s njegovim standardima.  

Grijeh bi bilo propustiti život, pustiti ga da ti sklizne kroz ruke i poslije se kajati jer si drugima udovoljavao više nego sebi.

Jer ti si svoj, ne tuđi.

Komentari

Neki baner