A sad se vraćam sebi...
Cafe Crtice o ljubavi

A sad se vraćam sebi…

Kada sve završi, vratim se tebi. To je onaj trenutak kada sve utihne, svi se povuku, nestanu. Tada te, makar na kratko, opet imam u rukama. Osjećam te kroz pjesmu koja svira u pozadini. Mirišem te u srcu koje sada nešto mirnije kuca.

Znam da sve odlazi i da se više nećeš vratiti. Jednostavno znam, jer ja sam te pustila. Više nisi u mom prostoru. Jedno sam se jutro samo probudila u nekom novom životu i krenula ispočetka. Ipak, poželim nekad da te mogu opipati. Makar samo mislima. Da mi prozujiš kroz tijelo, jer dugo si tamo bio, boravio. Dugo sam te čuvala i držala. Bude malo čudno što te više nema.

Koliko smo samo znali biti jaki nekada.

Baš zbog toga, zapitam se jesam li te prelako pustila. I nemam na to odgovor. Ali ono što sigurno znam jest da si morao otići. I neka si. Oboje idemo dalje, jer sve je to život. Sve na kraju ili u novom početku koji se tek otkotrljava, opet bude divno.

Ali, barem minutu ili nekoliko njih, poželim da si mi tu. Da se sjetim nečeg poznatog, jer novo je tako strano. Da se sjetim kako si mi dobro pasao uz dušu, kako si me opijao, mirisao na život, na sve. Kako si mi bio sve, a nisi trebao. Zaboravila sam bila koliko je važno više voljeti sebe nego nas.

Sjetim se kako bi mi kroz ruke ulazio u tijelo. Do srca. Kao da si med u koji bih utiskivala prste. Ali, ovo su samo sjećanja. I to baš lijepa neka. Ne, ne treba ih ponavljati. Stvorit će se nova, još bolja. I ja ću biti drugačija. Osjećam da već sada jesam. Jača sam i veća, a opet nekako mekša.

Sve me ovo izgradilo i mnogo sam zahvalna zbog toga. Masu.

Ništa, baš ništa ne bih mijenjala. Ni jednu sekundu. Ni ono lijepo ni ono grubo, jer sve me to dovelo do mene. Sada vidim sebe. Potpuno. Jasnija sam sama sebi. Osjećam sebe. Samoća je sada mnogo podnošljivija, jer se u njoj osjećam kao da sam kući. Tu mi je dom, jer tu sam ja i moje srce. Ništa ne treba dodavati, ništa ne treba oduzimati.

A sad se vraćam sebi...

Kako li je moguće da poslije toliko patnje dođemo tako visoko gore, bliže Svemiru, bliže sebi? I koliko je god težak taj povratak sebi, to silno uspinjanje, vrijedi. Sve se odvija točno kako treba. Nastavljam dalje i ne bojim se. Sada sve miriše na slobodu. Sada mi nakon dugo vremena opet sve miriše samo na mene.

I više ne plačem za njim, ni zbog njega. Volim što više nismo zajedno. Volim što imam novi početak i sve karte na stolu, potpuno otvorene, nepročitane.

Ne, meni se nije otvorio prozor kada su mi se zatvorila vrata koja vode prema tebi. Meni se dignuo cijeli krov. I sad gledam u zvijezde među kojima je sve moguće.

Komentari

Neki baner