Druga violina, Jaka žena koja drži do sebe ne tolerira ove stvari kod muškarca! , Što se događa nezrelim muškarcima nakon što se snažna žena pojavi u njihovom životu?, Inteligentna žena ne crta ona te precrta, Najbolja psihologinja na svijetu otkrila kako voli zrela žena: Pogreške u ljubavi koje nikad ne treba ponoviti!
Cafe Crtice o ljubavi

Druga violina

Poklopio ju je modri val njegovog pogleda i dok je držala dah da još jednom ne pogriješi i utopi se u tom varljivom moru, on je već svoje misli preselio miljama daleko. Sjedila je pored njega, a mogla je biti na drugoj strani svijeta, mogla je grcati u suzama ili glasno se smijati, mogla je preklinjati ili otići, mogla je stotinu stvari, a on ne bi primijetio.

Odnosno, oko bi mu registriralo promjenu, njezine pokrete nalik onima crva na udici koji je prekasno uvidio svoju lakovjernost, no na zidovima njegova srca njezini bi pokušaji ostali zabilježeni tek kao ogrebotine.

Stisnula je šake u krilu. Iste one koje bi se zaplitale u njegovu kosu kao u grm kupina, iste one čiji bi nokti na njegovim leđima radili crvene zemljovide požude u noćima kada ga je zvala svojim. U naborima posteljine još su skriveni obrisi njihovih tijela okovanih srebrom mjesečine. Jedno je pronašlo svijet u kojem želi ostati, drugom svi svjetovi nikad neće biti dovoljni, uvijek će htjeti pokoriti još jedan, spaliti još utvrda koje su bile uvjerene u svoju neosvojivost. 

Ništa od toga više nije važno. Ni njezin ponos, ni pogrešne odluke. Odabrao je život čije mu je breme lakše, a ona je odabrala biti druga, ona koja je tajna, čiji zagrljaji zapravo ne postoje; ona koja se poriče u svakoj rečenici, koja zna da nikad neće biti ta radi koje se spaljuju mostovi.

A kako su bila lijepa ta obećanja!

Mirisala su na cedar i limunsku travu njegova parfema, na opori duhan na njegovim prstima. Osjećala su se u njegovom dahu dok se slijevao po njezinim bokovima. Vrtjela su je u spiralama dodira kojima ju je zarobio, a ona se čvrsto uhvatila za svako od njih. Zašto ne baš ona? , znala je misliti u one dane kada su obećanja još prštala poput slapa. Ne dijeli sudbinu svih onih drugih violina, svih onih privremenih i povremenih. Ona nešto znači, zbog nje vrijedi kidati stare spone i plesti nove. Jedna se zabluda slagala na drugu i onda sručila na nju u zagušljivom oblaku razočaranja.

Nije ona u pitanju, kaže. Objašnjava joj tu bajku o svojoj nemoći, o onoj koja ga je porobila prstenom prije svih tih godina i sad ga okiva metalnim krugom ispunjenim grižnjom savjesti. Usne mu uvježbano pripovijedaju priču izgovorenu po tko zna koliko puta, otkrivajući bijele zube koji već snuju o novom plijenu, a ona samo osjeća nokte u mesu svojih praznih dlanova.

Nema očajnih prevarenih žena i fatalnih opakih ljubavnica. Sve su prevarene u nekom trenutku. Prve na početku, druge na kraju.

Dolaze li muškarci poput njega s jamstvom kako i ljubavnicu, jednom kada on možda i napusti gnijezdo u kojem se skrivao, neće zadesiti ista sudba? Sudbina još jedne druge violine u njegovom orkestru. Jer, prva je zapravo uvijek on. Njegova je melodija ona po kojoj se pleše, svira, živi.

Nema očajnih prevarenih žena i fatalnih opakih ljubavnica. Razlika postoji samo na početku, dok su obećanja još topla i sanjiva.

Postoje samo žene koje si dopuštaju i one koje to ne čine. One koje otvore srce, a zatvore razum i one koje svoje srce radije osude na osamu, nego na mrvice sa tuđeg stola. Takve će uvijek znati cijeniti blagoslov takve samoće, jer se od mrva ljubavi zasititi ne može nikada.

Komentari

Neki baner