Teške odluke je najvažnije donijeti
Cafe Život

Teške odluke je najvažnije donijeti

Neke stvari je teško odlučiti. Probude se tu mnoge misli koje su rezultat našeg temperamenta, našeg odrastanja, našeg iskustva. Pa onda sebi kažemo da je suludo davati otkaz u današnje vrijeme, posebno bez sigurne alternative.

Da se mi same ne možemo uzdržavati i da zato imamo potpuno opravdanje ostati u lošem braku. I da on i nije tako loš. Pa što ako je lijen i nije pažljiv, pa što ako više vremena provodi sa drugarima nego s nama i djecom? Što ako me tuče? Što ako ne radi?

I onda radimo satima i satima svaki dan, sa stisnutim čvorom u želucu zbog straha od neizvjesnosti i glavoboljom od gledanja u ekran i silnih papira. Glavoboljom izazvanom umorom i monotonijom. I kao da to vrijeme na poslu ide iz krajnosti u krajnost, od osjećaja da ne možemo više podnijeti stres koji uvijek novi i neprimjereni zadaci za naše radno mjesto usade u nas, do osjećaja da smo potpuno beskorisne, onako zatrpane u brda birokracije kojima se ne vidi kraj.

A plaćene smo taman toliko da nam je teško da odemo i taman toliko da ni u optimalno zamišljenim uslovima ne možemo normalno živjeti od toga.

I radimo danima i danima, objašnjavajući sebi vrlo uspješno da nemamo izbora.

A grudva u želucu koja se polako dijeli i stiže i do grla nam govori da je neophodno da se duboko zamislimo i pronađemo još neki izbor. Da počistimo naš život. Da je on samo jedan i ako ga živimo na ovaj način izgubit ćemo iskru u oku i vjeru u sebe.

I onda ustanemo jedno jutro. Sa strahom od neizvjesnosti, ali drugačijim, onim koji smo mi izabrale. Uplašene, ali odlučne. Osjetimo da smo preuzele odgovornost za svoj život i da konačno ponovo stvari ovise o nama.

I odlučimo probati ono što nikad nismo probale: žrtvovati sigurnost zarad novih mogućnosti. Raskrstimo sa sobom da neće biti lako. Ali ćemo se ponovo osjetiti živima.

I promijenimo taj posao (takav uvijek možemo naći).

I raskrstimo sa nezainteresiranim i sebičnim mužem (takvog uvijek možemo naći – čak i onog koji nas neće tući!).

Uložimo svu onu snagu i energiju koje su nam crpile stvari koje ne volimo u ono što će nam pomoći da se razvijamo, učimo i ne zavisimo od tuđe dobre volje.

Damo pravi primjer svojoj djeci…

A kad se jedno jutro, poslije mnogo dana, probudimo, skuhamo sebi kavu i sjednemo u tišini same sa sobom,  vidjet ćemo da su one grudve u želucu i grlu potpuno nestale.

Preuzeto sa: dnevnadozamentalnogzdravlja

Komentari

Neki baner