cilj, namjera, snovi
Cafe Život

Mnogi ljudi umiru sa trideset, a pokopaju tek sa osamdeset

I da vas pitam, gdje je nestao osmijeh? Gdje je nestala sreća, gdje je nestala nada, gdje je nestao optimizam, želja, nadahnuće? Gdje je nestao osmijeh? Gdje je nestao onaj maleni nimalo bojažljivi klinac, koji je vikao kako će sve ostvariti, kako će biti astronaut, kako će, kako će, kako će…?

Stvarno, pitam vas gdje je? Gdje je sve ono što je nastalo i nestalo?
Gdje je „umrlo“ sve to i gdje smo to pobogu zakopali? Mnogi ljudi umru s trideset, a pokopaju ih tek s osamdeset?

Jesi li među njima? Gdje si?

Zašto si se sakrio maleni dječače, malena djevojčice? Dođi k sebi, sjednite, popričajte, sjetite se kako je bilo nekad, udahnite, izdahnite i još puno puta dok ne oživite.

Onda, krenimo dalje… Čemu? Čemu smrt. Čemu ubojstvo vlastitog „ja“ jer stvari više ne izgledaju tako, ne čine se tako i jer je staro „ja“ ostarjelo, dobilo bore, sijede… Tko vam je ubio to nešto u vama? Tko vas je preformulirao u strojeve koji negiraju osjećaje, ljubav, sreću, entuzijazam, borbu, ludost i sve ono što smo kao klinci bili dok smo se igrali u pijesku i bili nasmijani, prljavi od uha do uha?

Ma tko vam je rekao da sada počinje nešto drugo, da dolaze neke obveze i da dolazi nešto što nema vremena za igru i smijeh?

Zaista, kažem vam toliko je žalosno.

Koliko je samo mladih duša umrlo. Koliko duša,.. Zakopano u pijesak sreće-mladosti. Čemu? Tko to tako zločest je došao da je jednoga dana samo skinuo sve radosti i pijesak sreće s vas?

Jesmo li svjesni koliku smo grešku napravili (onog dana kada smo odlučili zapravo umrijeti) i je li kasno za popraviti? Reći ću vam ja; Nikada nije kasno da u svoj život ubacite nove filtere i samo krenete drugim putem.
Što god da radite, kako god da ste do sada živjeli. Nikada nije kasno za promjenu pogotovo ako osjećamo da sadašnji život nije ni približan onome što smo željeli, sanjali i maštali.

Zaželite želju, potaknite maštu i samo čvrsto uhvatite konop. Ostvariti možemo sve što poželimo. Nema veze što se negdje tamo srušilo, što je netko tamo možda „nešto“ uzeo, to su puste priče ostavimo se toga. Prilike, situacije, kušnje i osobe koje dolaze i odlaze bile su, i bit će – tu su sa smislom.

Sa smislom da nas pouče nečemu, da nas pripreme za nešto…

Ništa se ne događa bez razloga, nije ofucani kliše i nešto tamo tko je netko tamo jednom rekao, to je istina i bila je za onog dječaka i djevojčicu samo što su oni odlučili jednoga dana sve to skupa baciti u kantu uspomena i reći kako nije tako.

A nego, kako je? Moje pitanje je za takve?

Nerijetko vidim i sretnem mlade i isfrustrirane ljude, pokušam ih onda dodatno isprovocirati i svaki put uspijem. Čemu to sve, tko vas je ugasio (i mlade i starije), tko je prekinuo jednom vaš život, vaš osmijeh?

Pa znaš, povrijedili su me, dogodilo mi se,.? Nije lako u takvim situacijama nastaviti dalje, ne brini(te), znam, nisam netko tko je bio pošteđen. Baš naprotiv, ali gledajući tužnu stranu i ljutnju, bijes, razočarenja, iz racionalnih razloga nemamo ništa.

Samo, jednom davno, zločesti glas koji se autoimuno buni protiv promjene je rekao kako nešto nije za nas i prihvatili smo to kao istinu, upropastili sve svoje snove, nade i želje, a zašto?

Želim vam da volite, želite, sanjate, maštate i živite da sve ono što poželite i ostvarite pa iako se za to bude potrebno puno mučiti, patiti i truditi. Donesite tu odluku i krenite, ako nitko drugi, vjerujte mi, nebo navija za vas jer nebo hrabre voli.

Navijam i ja. Ja, koja sam sve svoje dosadašnje snove, želje i nade ostvarila (sama), a čeka me još puno takvih. Bez lažnih dokazivanja, glamura, sila i prilika. Udah, izdah i tako dok ne oživim nakon svakog pada jer ono što je teško zapravo to uopće nije, samo naš dio „mozgića“ ne voli promjene, pa nas potiče da ipak ostanemo u zoni ugode, a ne vole ni ljudi kad ti baš ništa nije problem i uzbrdica, kad ti ide i kad se ničeg ne bojiš, jer dobro znaš da se u muci, oluji i strahu rađaju najjači borci i vrhunske vođe. Ne voli „mozgić“ kad negira bol.

No, negiramo li je zapravo ili samo biramo bolju perspektivu, jer ona stara nema smisla.

Komentari

Neki baner