Nikad ne znaš...
Per aspera ad astra

Nikad ne znaš…

Kažu da ne smijemo otkrivati svoje ciljeve, želje i misli. Nikad ne znaš tko će to iskoristiti protiv tebe, tko će to izokrenuti, izvrnuti i prilagoditi svojoj agendi, ali znaš što? To je jako naporan život… Čuvati sve u sebi, boriti se sam protiv svih.

Naravno da postoje zli ljudi. Postoje i lažni prijatelji koji ti plješću, a zapravo jedva čekaju da padneš. Postoje i oni koji jedva čekaju ukrasti ti ideju, ili energiju, ili oboje. Postoje i oni koji jedva čekaju samo jednu tvoju krivu riječ da mogu upirati prstom u tebe.

Ali opet… Postoje i oni koji su dobri, koji će ti pomoći i koji jedva čekaju veseliti se tvom uspjehu.

Nikad ne znaš tko će tvoje snove iskoristiti protiv tebe, ali nikad ne znaš ni tko će ti pomoći ostvariti ih. A nikad nećeš ni znati ako šutiš i bojiš se reći što ti je na duši. Nikad ne znaš ni koga ćeš inspirirati svojim snovima, dati mu nadu da može i on sanjati.

Ljudi već imaju dosta negative u životu, možda nekome treba baš tvoja pozitiva i vjera, a nismo ni svjesni koliko možemo utjecati na ljude oko nas. Isto kao što okruženje može utjecati na nas.

Nikad ne znaš tko će se smijati iz tvojih problema, ali nikad ne znaš ni tko će ti pružiti podršku i dati točno onaj savjet koji trebaš u tom trenutku. Nikad ne znaš ni tko će se poistovjetiti s tobom i kome će biti lakše jer će znati da nije sam na svijetu. Neki će te možda voljeti i više jer će shvatiti da si i ti samo čovjek od krvi i mesa.

Jer svi smo mi ljudi od krvi i mesa. Svi imamo probleme i je***o je lakše pričati o njima nego ih držati u sebi. I hrabro, zapravo, dok pogledaš u kakvom svijetu živimo.

Nikad ne znaš kome će tvoje ideje biti glupave i naivne, ali nikad ne znaš ni kome će biti fenomenalne. Možda će najbolje biti upravo onome za koga si mislila da mu sigurno neće biti. Većinom tako i jest. Najviše nas iznenade, ugodno ili neugodno, upravo oni od kojih to najmanje očekujemo.

Nikad ne znaš tko će na tvoje želje samo odmahnuti rukom, tko će te čudno gledati, a tko se zgražati nad njima, ali nikad ne znaš ni tko će ih uvažiti. Nikad ne znaš ni tko će dijeliti tvoje želje. Možda i oni žele isto, ali nisu rekli jer su se bojali odgovora, isto kao i ti. Možda… Nećeš znati ako ne kažeš.

Vidiš? Nikad ne znaš.

A zašto bismo zbog nekog trulog odbacili priliku kliknuti s nekim dobrog duha? Zašto bismo zbog straha pred rizikom odbacili šansu za napretkom? A šansa… Šansa uvijek postoji, samo ponekad treba ići preko trnja da bi se došlo do zvijezda. Per aspera ad astra.

Pa zato, ako se mene pita, bolje je reći, pitati ili probati pa potencijalno ispasti glupav nego uopće ne probati. Lakše se oporaviti od sramote i razočaranja nego od neispunjenog života i potencijala.

Uostalom, ne bih vam ovo ni pisala da nisam pitala mogu li pisati, a znala sam da postoji mogućnost da moja poruka ostane stajati u inboxu.

Komentari

Neki baner