Nije stvar u tome da budeš na pravom mjestu, u pravo vrijeme, važno je da budeš prava osoba, Savjeti iz kuta zločeste cure: Nije on ni zaboravan ni škrt, samo si ga naučila da dobiva sve uz minimalan trud, Živiš li punim plućima ma kakav bio trenutni splet okolnosti?, Srca lome strahovi a ne ljudi. Srca lome demoni s kojima se nikada nismo naučili nositi...
Popularno Tridesete

Savjeti iz kuta zločeste cure: Nije on ni zaboravan ni škrt, samo si ga naučila da dobiva sve uz minimalan trud

Mi smo žene čudnovata bića, ali jedno nam je zajedničko, volimo naše duge kave i šašave razgovore. Volimo pričati o našim ljubavnim pustolovinama, doživljajima i smiješnim dogodovštinama jednako kao i lijepim gestama koje su naši muškarci za nas napravili. I dok je tih šašavih situacija toliko mnogo, shvatila sam da je onih lijepih gesta malo… puno premalo.

Kad mi je prijateljica znala govoriti da sam prava sretnica što se tiče muške pažnje, nisam ju doživljavala. Smatrala sam da ona to sebi tumači na krivi način. U njenim sam očima bila neka fatalna zavodnica koja je mogla zaludjeti baš svakog frajera, pa bi oni za mene činili apsolutno sve.

U stvarnosti sam samo žena koja je vrckava, pomalo drska, ljepuškasta i oduvijek jednostavno zanimljiva muškarcima, ali to je sve. U svoj svijet ne puštam bilo koga i ne bavim se njima toliko koliko bi ona možda mislila. No… jedno je sigurno, nije mi nikad falilo pažnje i njihovih divnih gesta.

Ipak, shvatila sam da previše žena nije doživjelo ništa od toga. I to je nešto što me ostavilo bez riječi milijun puta…

– ‘On za mene takve stvari ne radi. Mislim ne izvodi me, a nije baš ni obožavatelj cvijeća… kaže da je to bacanje novaca.’ – jedna je od rečenica koju najčešće čujem, pa pomislim: ‘Praktično nema što.’

Je li to zaista bacanje novaca, ili ti momci i muževi jednostavno svoje partnerice uzimaju zdravo za gotovo? Jer ona je uvijek tu, što god on napravio, koliko god okrenut sam sebi bio, koliko god šlampav, zaboravan, pogubljen ili možda i nešto još gore, nema veze, ona trpi, ona je tu i voli ga.

Je li zapravo stvar u nama ženama, da se rijetke zasitimo monotonije i nepažnje?

I znam, reći će mnogi, ljubav nisu samo večere uz svijeće i veliki buketi ruža, ali… ljubav je i to. Ljubav su i znaci pažnje. Poljubac u čelo samo zato što te želi dotaknuti. Odlazak u kino jer vam treba vremena za vas. Šetnja nedjeljom, čaša vina na kraju dana dok ti masira stopala a ti mu pričaš što si sve danas doživjela. I večere uz svijeće i mali vikend bijeg samo za vas dvoje.

A onda shvatim da mnoge žene to nisu doživjele čak ni dok su se tek upoznavale sa svojim muškarcima. Nisu bile obasipane pažnjom. Nisu ti frajeri slali dostave ruža u ponoć ili 50 čokolada taxijem ili dolazili iz drugog grada, ma iz druge države radi njih da bi proveli s njima samo dva sata… i ne razumiju o čemu pričam, pa gledaju razrogačenih očiju i misle da prepričavam scene iz Hollywoodskog filma.

Ne, to nisu filmske scene, to su sve moja iskustva. I događaju se svakodnevno, ali se događaju ženama kojima jedna kava nije dovoljna. Ženama koje znaju koliko vrijede i ne žele biti s nekim tko je jednostavno nemaran ili naprosto škrt.

Podrazumijeva se da i ona bude jednako pažljiva i darežljiva, i ne, nikako da izigrava malu umišljenu personu, visoko podignutog nosa, bez da mu ikad pokloni nešto lijepo. Ali isto tako, svaka žena mora biti svjesna da će se muškarac oko nje truditi točno onoliko koliko mu ona pokaže da treba.

Ako mu daš do znanja da je u redu da zaboravlja tvoj rođendan, da te ne izvodi na Valentinovo i Dan žena, da se ne sjeti vaše godišnjice i da te jednostavno uzima zdravo za gotovo, budi sigurna da se neće truditi ni mrvu više no što mora. Zapravo će se truditi i manje od minimuma, a ti ćeš biti ona frustrirana žena koja u njemu više ne vidi muškarca koji ju je oborio s nogu, već samo kretena za kojim skupljaš čarape i spuštaš dasku na wc školjki.

I što mi žene radimo kad postanemo ljute i razočarane? Mi prigovaramo, mi im brojimo danima i satima bez prestanka i samo ih još više udaljavamo od sebe.

No zapravo, stvar je u tome da trebamo sebe tretirati točno onako kako bismo htjele da nas oni tretiraju. I to nije ni razmaženost ni bahatost, to je činjenica.

Gledala sam to milijun puta na primjerima bračnih parova oko sebe. Gledala sam žene koje muškarci nose kao malo vode na dlanu i žene koje čekaju da njihov muž 5 godina u kuhinju postavi novu karnišu, a one mu i dalje svakoga dana kuhaju ručak jer on je dobar muž, puno radi, umoran je i dobar je tata. Pa super, ali je li umoran kad treba s dečkima svaki tjedan na nogomet? Ne, onda je odjednom najvitalniji seronja u kvartu.

Da mu tri dana za redom nisi skuhala ručak, karniša bi itekako stajala postavljena u kuhinji.

Primjer je banalan. Isto radi i moja mama. Duri se, svadi, broji, negoduje, ali skuha ručak i napravi kolače i svaki put titra oko mog starog kao da je bogom dan i onda još negoduje kad on odmah skoči za bilo što, što treba netko drugi a njene stvari čekaju. Nedavno se čak i na mene naljutila jer sam ga zvala iz grada da mi skokne po neke stvari. On je iste sekunde pojurio. Ali ja ga drugačije tretiram. Uvijek ga pohvalim, uvijek mu kupujem sitnice, ali mu i hladno kažem da nešto neću napraviti za njega ako se ponaša glupavo. Nema veze što je on moj tata i moj najveći heroj, svaki odnos se treba bazirati na stopostotnom poštovanju. Ista sam i prema svojoj mami.

A tako se ponašam i prema drugim ljudima koji su mi važni. Osobito prema muškarcima.

I kad shvatim da ne dobivam onoliko koliko dajem i koliko mislim da trebam dobiti, ne galamim, ne brojim, ne svađam se. Samo se povučem. I svoju pažnju, ljubav i trud posvetim sebi i ljudima koji to znaju cijeniti, a ne da razbacujem svoju energiju na nekog tko je sam sebi svrha i ne vidi dalje od vlastitog nosa.

I ne radim to da bih nešto nekome dokazala, već zato što smatram da nas ljudi poštuju onoliko koliko se svi mi poštujemo sami.

Zaključak?

Stoga ako se viđaš s muškarcem prepunim izgovora koji nikad nema vremena da te izvede na pravi način, onda ga prestani zvati i izvedi se sama. On se možda nikada neće dozvati, ali mila moja susrest ćeš nekog tko će te itekako nositi kao malo vode na dlanu, jer će mu imponirati da te iznova osvaja svaki dan. I vjeruj mi da mu apsolutno ništa neće biti teško za tebe. Nemoguće je riječ koja neće postojati u njegovom rječniku kad si ti u pitanju.

Ako si u braku u kojem osjećaš da izvlačiš kraći kraj i da svu pažnju koju bi ti trebala dobiti, dobivaju svi mogući nevažni ljudi oko vas, onda je vrijeme da se sama pobrineš za sebe i ostaviš te čarape točno tamo gdje ih je i bacio. I da mu prestaneš brojiti. I ne skuhaš večeru, već svoje klince odvezeš sestri, mami, tetki ili ih ostaviš s dadiljom i odeš s frendicom na kavu, na večeru, u kazalište. Upišeš se u teretanu i dovedeš se malo u red. U međuvremenu mu ostaviš ceduljicu na frižideru da si za večeru može složiti sendvič. Kad ogladni sjetit će se u kojem je smjeru kuhinja, kako se otvara frižider, gdje stoji nož i kako se reže salama.

Vjeruj mi, itekako će primijetiti kako su se promijenili prioriteti u tvojoj glavi, kako si zadovoljnija, sretnija, kako jednostavno blistaš a on nije zaslužan za to. Efekt će biti nevjerojatan a čarape će početi nestajati s poda i gle čuda pojavit će se u košari za veš, a možda će i rublje biti oprano. Nemoj se začuditi ako te dočeka skuhana večera ili barem dostava iz tvog omiljenog restorana… jer odjednom će se sjetiti da jako voliš kinesku ili meksičku. Sjetit će se i koje voliš cvijeće, a moguće je i da će sam početi paziti kako izgleda, jer će se zabrinuti da nisi našla nekog novog.

I sve to postići ćeš bez da si ijednom povisila ton.

Malo ženske ‘zločestoće’ i dobre doze mudrosti, nikad nije naodmet!

Komentari

Neki baner