Uvijek će biti onih kojima nisi po volji!, Ako ti za sreću treba još iIi još malo više od toga, na pravom si putu da do nje, nikada ni ne dođeš , Ništa izvana ne može zaliječiti unutrašnje rane, Jedna od najvažnijih životnih lekcija: Nikada ne čekajte
Cafe

Uvijek će biti onih kojima nisi po volji! Bitnije od toga, da se uskladiš s njima, je da se uskladiš sam sa sobom

Sjećam se, davno je to bilo, brat i ja bi sjedili na podu sobe, i slušali glazbu. On bi izabrao ploču, a ja bih trebala pogoditi bend, pjesmu i album. Nije bilo nikakve nagrade, osim za život, enciklopedijski stečenog znanja o heavy metalu i sličnim žanrovima. Takve “edukacije” su dovele do toga, da postanem njegov mali klon, po pitanju glazbenog ukusa.

Sjećam se, i kako sam zbog toga, u osnovnoj školi, pokušala natjerati samu sebe da zavolim Madonu. Sve cure su je tada slušale, a za “moje” bendove, nitko, uglavnom,  nije čuo.  Madona mi nikako nije ulazila u uho, ali me, već tada, naučila puno važniju lekciju, od one glazbene.  

Ne mijenjaj se na silu! Uvijek će biti onih, koji će ti se iščuđavati i onih koji će te prihvaćati. Trebaš biti svoja!

Sjećam se, kako jesam ostala svoja, kada su u srednjoj školi, moji frendovi po glazbenom ukusu, znali kupiti bocu jeftinog vina. Sjeli bismo na “Kapetansku” i mlatili praznu slamu. Iako bih ponekad znala popiti pivo, kiselo vino nisam voljela i nije me bilo sram odbiti.   

Sjećam se, kako sam probala pušiti, ali nisam osjećala nikakvo zadovoljstvo uvlačenjem dima. Više neugodu i grebanje u plućima.  Nije mi smetalo, biti jedina koja to ne radim.

Sjećam se i da sam bila jedna od rijetkih, u bijeloj majici, na koncertu Iron Maiden-a.

Sjećam se kako bih se svađala s onima koji osuđuju, na vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi. Iako sam bila u manjini.

Sjećam se, kako sam  se odbila dodvoravati i kako sam dala otkaz, jer sam vjerovala da moj rad treba govoriti više o meni,  od lizanja nečijeg dupeta.

Mogla sam se truditi  uklopiti, biti cool po tuđim mjerilima  i slijediti ih slijepo. Mogla sam kupovati trendi krpice i slušati “in” glazbu. Mogla sam nositi crne traperice, majicu i martensice usred ljeta. Mogla sam se ulizivati. Mogla sam šutjeti kad maltretiraju drukčije.

Mogla sam biti ono,  što su neki htjeli da budem. Mogla sam odbaciti svoje, interese, želje i snove.

Mogla sam biti jedna od istih. Istom se diviti, isto se oblačiti, isto razmišljati, imati iste predrasude, ista uvjerenja i ideale.

Umjesto toga, okružila sam se onima koji u razlike, nisu upirali prstom, koji su ih naučili prihvaćati, koji me nisu sputavali. Prihvatila sam i ja njih, sa svim njihovim sličnostima, vrlinama, manama, slabostima i razlikama. Bili smo jedni drugima podrška u strahovima, liječili si međusobno rane. Dijelili želje i snove.

Bili smo isti, a svaki od nas je bio različit. Bili smo svoji.

Uvijek će biti onih kojima nisi po volji. Bitnije od toga, da se uskladiš s njima, je da se uskladiš sam sa sobom. 

I da negdje usput, pri tom, ne izgubiš sebe.

Komentari

Neki baner