Per aspera ad astra Popularno

Oprostiti prevaru…

Oprostiti prevaru je kao kad ležerno hodaš ulicom i iz čistog mira počneš glumiti psa i lajati na ljude. Znači, nema smisla i ne bi se trebalo nikad događati.

Jednom davno, i to stvarno davno, prije nekih 7-8 godina dok sam još bila klinka koja je svršavala na dubokoumne citate s Pinteresta (zapravo, tad je bio aktualan We Heart It, ali kužite poantu), pročitala sam negdje da ako si zaljubljen u dvije osobe, izaberi ovu drugu jer da voliš prvu, ne bi ni razmišljao o drugoj.

Tad mi je to bilo kao otkriće eliksira života i najdrevnijih tajna života zapisanih na kamen mudraca, ali sad mi je to samo nešto što ima smisla. Jer zaista ima. Ako si s jednom osobom, a misliš na drugu, znači da ovu prvu ne shvaćaš dovoljno ozbiljno i ne misliš da ti je ta osoba dovoljna za sreću. I to je okej, događa se, ne pogodimo uvijek iz prve. Nekad ne pogodimo ni iz petnaeste.

Idealno i racionalno rješenje bi bilo da odmah poštediš muke i sebe i prvu i drugu i ovoj prvoj odmah kažeš da to više ne ide, ali ako sam ovih mjeseca nešto naučila, to je da mi ljudi fakat nismo racionalni ni nikad nećemo biti. Tako da se neki od nas neće poštedjeti muke nego će držati opcije otvorenima i biti s obje osobe.

A zašto ljudi varaju? Ne znam iskreno, ne da mi se danas ulaziti u tu tematiku. Ali ako su već iracionalni ovi što varaju, ne moraju biti i ovi koji su prevareni.  

Jer to što si prvi izbor, ne znači da si zaista prvi izbor. To znači da si nešto što je sigurno, ali ne dovoljno dobro samo po sebi. Zaista to želiš?

Zaista se želiš svakog dana pitati voli li te zaista? Želiš se cimati svaki put kad se ne javlja i proživljavati traume iznova? Obećano ti je da će se promijeniti i da je to bilo samo prolazno, trenutak slabosti, ali ti se još uvijek pitaš je li to zaista istina, je l’ da?

Čitaj ovo pažljivo, SLJEDEĆA DVA RETKA SU KLJUČNA.

Čak i ako ta prevara stvarno jest daleko iza vas i stvarno je bila nešto prolazno, ona će uvijek biti tu. Uvijek će te podsjećati kako je lako postati drugi izbor, a to ne treba nikome.

Nitko se ne bi trebao osjećati tako. Nitko ne bi trebao pristati da bude drugi izbor, pogotovo ne u vezi. Bolje je i hodati sam nego trčati za nekim koga moraš moliti za pažnju, pored koga se osjećaš nesigurno, a osjećaš se nesigurno… Jer možda su se stvari zaista promijenile, ali se promijenilo i povjerenje između vas. Uvijek će postojati sumnja, a sumnja te može samo izjesti iznutra.

Uostalom, trebaš se poštovati da bi te poštovali i drugi. A koliko se poštuješ ako oprostiš prevaru? Upravo to.

Razumijem, teško si je priznati poraz. Čak nas je i pomalo sram priznati, ali svi smo mi samo ljudi. Neke stvari nam promaknu, neke ljude krivo procijenimo. Sve je to za ljude, ali ne treba si još i to predbacivati. Predbacuj si svoje grijehe ako već moraš nešto, a ne ono što su drugi tebi napravili – to je njihova muka i karma.

A ti nisi njihov svetac koji će ih voditi pravim putem, dovoljno je da sebe povedeš pravim putem.

Komentari

Neki baner