Prvo se zaljubi u sebe, 21 gorka istina koju je teško prihvatiti ako imate meko srce, Žao mi je ali morala sam izabrati sebe umjesto tebe, Evo čega se svaki horoskopski znak mora odreći u 2020. godini!, Ne bojim se čekati da nađem ljubav. Ne želim trčati za njom.,S tugom se ne ruga! S njom se ne zafrkava. Od nje se ne radi vic!
Cafe

Prvo se zaljubi u sebe

Protekne život u pokušaju da udovoljimo drugima, u pokušaju da nas drugi zavole. Ali, jednu stvar zaboravljamo. Udovoljiti i svidjeti se sebi. Da, zvuči kao totalni self-help bullshit. Jer, čitamo i čitamo i ponekad primjenjujemo, pa opet, kada podvučemo crtu, sve izgleda potpuno uzaludno. Niti sebi udovoljavamo, niti se sebi sviđamo, a još smo dalje od toga da sebe volimo.

Upoznamo često ljude koji nam se ne sviđaju, čija nam energija nekako ne sjeda i ne postoji ni jedna sitnica zbog koje bismo uživali u njihovom društvu ili trpjeli njihovu prisutnost. Jesmo li stvarno u mogućnosti doživjeti takav osjećaj neodobravanja prema samima sebi ili je priroda ipak dizajnirala da sebe istinski ”lajkamo”?

Nekako mi ima mnogo više smisla da je ljubav prema sebi urođena. Ali, kako onda to da smo u stanju gaditi se sebi do te mjere da se prozivamo najpogrdnijim imenima i uskraćujemo si mnoštvo predivnih stvari?

Možda je genetičko, možda evolucijsko pitanje, ali vjerujem da najprije dolazi iz vremena kada još nismo ni bili svjesni vlastitog postojanja, kada se ta ljubav prema sebi trebala (u)graditi podsvjesno. Međutim, nitko nam nije pokazao kako. Oni koji su trebali nisu nas voljeli kako treba da nas se voli, pa smo i sami nastavili tu tradiciju. Ima li pomoći?

Mogu samo reći, dug je to proces.

Ništa nije preko noći, a ponajmanje ovako zahtjevan rad. Mukotrpno rudarenje, rekla bih. I sve je u redu kad rudarenje tek započne, pa se čini kako nismo toliko duboko i kako je još uvijek lako napustiti tu mračnu jametinu, ukoliko nam se prohtije. Ali, što kada mjesecima rudarimo u toj tami i ne vidimo ni tračak nade? Mrzimo li se tada mnogo više nego što smo onog trenutka kada smo zakoračili na taj naporan, ali važan put?

E, baš tada je cijeli naš rad najvažniji. Upravo tada se vidi koliko smo puta zapravo prešli i koliko još trebamo kopati. Kada smo se u tom trenutku spremni potapšati po ramenu i reći si: ”Dobar posao! Samo hrabro naprijed!”, znači da smo nešto napravili. To znači da smo pronašli koji gram zlata. Ali, sigurna sam da nam je nešto bliža rečenica: ”Ajme, ti si teški promašaj!” uz dva zamaha bičem.

Zašto i čemu takav tretman?

Istina, postoji šansa da smo jednostavno takvi prema svima, pa i prema sebi. No, to nam ne ostavlja prostor za pokušaje. Ne pronalazi se uvijek zlato isprve. Nekad se čini da je zamah motikom uzaludan, ali isplati se na kraju. Svaki se pokušaj, koliko god težak, isplati. Napredak je spor, ali smislen. Ljubav prema sebi je prirodna, ali zaboravljena. Vratimo ju tako da se prepustimo tornadu leptirića i ponovno se zaljubimo u sebe, jer proljeće je ionako stvoreno za to!

Komentari

Neki baner