Ima li 'samo misli pozitivno' smisla?, Samo za taj osjećaj, Možda je taj izazov sa kojim se borite samo poziv duše da se pokrenete, Strah od slobode
Cafe

Samo za taj osjećaj

Prije par dana, prilikom povratka u svoj rodni grad, nabasala sam na susjedu koju nisam vidjela više od dvije godine. Naravno da je prvo pitanje kojim me lupila u glavu bilo: ”Jesi li se udala?” Svjesna da je jednim dijelom to bila šala, u tom tonu i odgovaram: ”Ma, taman posla! Ja se ponovno zaljubila.”

”Ali, kako ti to uspijeva? Moja kćer već godinama nije ni primirisala suprotnom spolu, a ti kao da ti padaju s neba.” Na prvu sam pomislila kako je njena kćer sretnica, jer je soliranje, ukoliko je osobni izbor, odlično. Zapravo, divim se takvim djevojkama, ženama. Imaju stav, odgovornost samo prema sebi i uživaju u životu.

Moja je susjeda, s druge strane, bila mišljenja kako to i nije tako divno, jer joj se čini da se njena kćer razočarala i da se više boji veze nego što ju ne želi. Ona nije solo po vlastitoj odluci, već čezne za kontaktom istovremeno ga odbijajući. Osobno, ne mogu reći da sam ikada predugo bila sama. No, kada sam bila, uživala sam bezgranično u svojoj slobodi i zaklinjala se kako ju neću opet tako brzo izgubiti.

Nakon susreta sa susjedom prošetala sam kroz svoj stari kvart. Kvart u kojem sam se prvi put zaljubila, u kojem je živjela moja prva ljubav. Bilo je to prije dvadesetak godina. I onda mi je sinulo zašto nikada nisam mogla biti jedna od onih koje žele svoju slobodu bez pogovora. Oduvijek sam bila zaljubljive prirode. To je jednostavno bilo jače od mene. Sviđao mi se taj poznato nepoznati osjećaj i bila sam spremna riskirati povredu za komadić te lude energije. Te kemije. Te droge.

Istina, dok sam bila mlađa, zaljubljivala sam se i u prave i u pogrešne, ali sve me to dovelo do toga da sam počela shvaćati što jest, a što nije za mene. Odlučila sam da neću pristajati na ništa manje od onog što zaslužujem. I bez obzira na to što sam stvarno postala izbirljiva, ljubavi je i dalje bilo napretek. Uvijek bi se našao netko tko zadovoljava čak i moj najistančaniji ukus.

Bilo mi je pomalo žao susjedine kćeri, jer sam imala osjećaj kao da propušta esenciju života. U konačnici, sam život, jer su ljubav i život vrlo slični. Promjenjivi, nepredvidivi, zanimljivi i zabavni.

Kada smo zaljubljeni, to smo mi u našem najboljem izdanju, tu smo najbliže rajskom osjećaju kojeg možemo pozvati u sjećanje kada svakodnevica razbije čaroliju. Uvijek se možemo sjetiti prvog poljupca, ustreperenog dodira, neprospavanih noći i izmjene onih bolesno dubokih i emotivnih pogleda. Kada izblijedi sve, ostaje nam onaj miris kao uspomena. Miris zaljubljenosti. Miris vjere da je sve moguće. Za mene, ne postoji to razočaranje koje bi me moglo odvratiti od toga da se svaki dan iznova zaljubim. U sam život!

Komentari

Neki baner