Per aspera ad astra

Iza zastora

Ljudi moji, došla sam do 100-te kolumne. Zapravo, došli smo. Bez vas ove riječi ne bi imale toliki značaj i težinu. Ponekad mi se čini da sam već sad mnogo napravila, a ponekad da nisam zapravo ni počela. Vjerojatno sam u pravu u obje situacije.

Mnogo puta me pitate odakle mi inspiracija i kako se svakog tjedna uspijem sjetiti teme. Istina je da mi nekad dođe samo od sebe, a nekad sjedim cijeli dan ispred laptopa i lupam se po glavi jer iz nje jednostavno ništa ne izlazi. Doslovno je prazno. Tako je nekako i danas. Mislila sam da će pisanje 100-te kolumne biti glamuroznije, ali eto.

Najteže je biti kreativan dok ti je općenito motivacija na nuli i bezbroj stresova na umu. J***ga, stisneš zube i guraš dalje.

I nije mi u cilju jadati se, žaliti i pričati vam o svojim problemima nego ukazati da je i to sasvim normalan dio procesa. Ne možeš liftom do uspjeha, moraš stepenicama. Čini mi se da to premalo ljudi shvaća.

Svi smo barem jednom vidjeli osobu koja je u nečem dobra i pomislili da je jednostavno rođena pod sretnom zvijezdom; jednostavno ima talent, sreće, veze ili što ja znam. Štoviše, mnogo puta smo se zato osjećali iskompleksirano jer –  zašto ta osoba zaslužuje to više od nas?

Ponekad čak idemo do te mjere da kopiramo svoje idole, mislimo da se moramo ponašati poput njih, oblačiti i pričati kao oni pa ćemo i mi uživati taj uspjeh, ali to se ne događa. Zato što u tom trenutku želimo preskakati stepenice, a to jednostavno ne ide tako.

Istina, vjerojatno imaju talent, ponešto sreće i upoznali su prave ljude u pravo vrijeme, ali ima i mnogo ljudi sa svime time koji ne žive život kako bi mogli. Razlika je samo u tome što ovi prvi ne odustaju dok je najteže i ne idu prečacima.

Ne postoji uspješan poduzetnik koji nije imao svoje loše dane i pitao se što mu je sve to trebalo. Uostalom, i on je morao negdje početi i biti samo amater koji ne zna što sa samim sobom, ali upravo su ga te početničke greške naučile što treba, a što ne treba.

Nemaš ni nekog stručnjaka svog zanata koji je baš uvijek znao što radi i kako se to radi. Nemaš izuzetnog umjetnika koji je baš uvijek bio zadovoljan svojim djelima, ali imaš one koji su pokušavali i pokušavali i postajali sve bolji i bolji. Nemaš ni savršeno isklesanu osobu koja se prije toga nije odricala i danima bila u upalama mišića.

Ne postoji čovjek sa životnom mudrošću, a da se prije toga nije stotinu puta opekao. Nema osobe koja zna što želi i disciplinirana je da do toga dođe, a da prije toga nije bila razočarana – sobom, okolinom, svijetom. Ne postoji apsolutno nitko kome je sve došlo samo od sebe.

Problem je što mnogo puta vidimo samo taj „krajnji produkt“ i sliku za javnost, a nemamo apsolutnog pojma što se događa iza zastora i kroz što je sve čovjek morao proći da postane to što je postao.

Na temelju toga nekad stvaramo predrasude, a nekad želje, planove i taktike. Samo što ne postoji univerzalna taktika. Svatko mora pronaći svoju. Odabrati svoj put i sam za sebe otkriti što mu najviše odgovara.

Uspoređivanje i predbacivanje da su drugi samo imali više sreće nikad nije imalo smisla i nikad neće imati. Različiti smo, svatko sa svojim vrlinama koje može iskoristiti i svojim manama s kojima se mora izboriti. Svatko sa svojim mogućnostima i svatko sa svojim problemima.

A put od početka do kraja je toliko dug upravo zbog svih tih borba koje su između, a koje su toliko potrebne, bitne i ključne.

Te borbe iza zastora su najvažnije jer  – moguće je uspjeti preko noći, ali je potrebno jako puno da se dođe do te noći. Zato ne odustaj dok je teško jer i mora biti da bi jednog dana bilo lako.   

Komentari

Neki baner