Jessie Burton: "Ispovijest"
Čitajmo zajedno

Jessie Burton: “Ispovijest”

Ovo je ne znam koji osvrt koji započinjem razglabanjem o očekivanjima. Zašto? Zato jer su u slučaju ovom romana očekivanja s moje strane bila jako velika. Nažalost, prevelika. Nije se Jessie Burton uspjela nositi s njima.

Minijaturisticu sam pročitala prije dvije godine i još uvijek se sjetim njene atmosfere, likova i same radnje, sjetim se načina na koji me obuzela svojom mračnošću i originalnošću. Sjećam se njenog Amsterdama, toliko konzervativnog i okrutnog, osuđivačkog i prijetećeg. Gorljivo branim taj roman kad se nađe netko na koga nije ostavio toliki upečatljivi dojam.

Muzu sam čitala godinu dana kasnije i oduševila me na jedan potpuno drugačiji način. Također mračna priča, ali ipak nekako svjetlija od Minijaturistice, atmosfere koja vam dopušta da dođete do daha dok okrećete njene stranice. Češće sam nailazila na istomišljenike oko romana i dijelili smo to oduševljenje otkrićem autorice tako specifičnog stila i originalnih ideja.

Dobar stil ali knjiga nije ispunila moja očekivanja

I taj je stil jedna od rijetkih stvari koje su mi se svidjele u Ispovijesti. Ne mogu i neću reći da je to loš roman, jer on to nije, ali moja očekivanja nisu ispunjena. Neću reći ni da Jessie mora svaki roman zaviti u veo mraka i mističnosti, ali kod mene je to ono zbog čega su me prva dva romana obuzela. Uz njihovu priču, naravno.

I ovdje imamo zanimljivu priču, ponovno se selimo iz jednog u drugo vremensko razdoblje te iz jednog grada u drugi. Upoznajemo Rose Simmons, dijete samohranog oca koje nikada nije upoznalo svoju majku. Rose je sada odrasla žena s vlastitim problemima, ali je onaj o nepostojanju njene majke nikad nije prestao moriti. Majka joj je nestala dok je ona bila beba, a otac joj nikad nije htio previše pričati o njihovu dotadašnjem životu. Zadnja osoba koja je vidjela njenu majku je tajanstvena spisateljica Constance Holden o kojoj se Rose ubrzo počinje brinuti, u nadi da će saznati nešto više o svojoj majci.

Naime, Constance i Elise bile su ljubavnice davne 1980.godine. Elise, mnogo mlađa od Constance, slijepo ju je slijedila gdje god se to slavnoj spisateljici prohtjelo. Tako su iz londonskog Hampstead Heatha preselile u Los Angeles i dok je Constance uživala u pažnji dobivenoj tijekom snimanja filma prema njenom romanu, Elise je dane provodila pokušavajući se izboriti za njenu pažnju. Pritom je upoznala jednu drugu Constancinu stranu, ali i onu svoju.

“To je bila Connie. Iz ludih orašastih plodova pretvorila ih je u odraze njihove ljubavi, poput metafizičke čarobnice kojom je Elise bila sasvim opčinjena.”

Glavne protagonistice Ispovijesti su žene, toliko ranjive, toliko komplicirane i neodlučne, a usudila bih se reći (a to zaista rijetko govorim) i neizmjerno slabe.

Dugo se nisam srela s tako slabim ženskim likovima u nekom romanu.

I ovog puta ih nisam doživjela kao jakima, a da toga nisu svjesne. Uvijek pokušavam pronaći barem trunkicu njihove snage i bunta, ali ovdje to jednostavno nisam uspjela. S jedne strane nalaze se bahate i sobom zaokupljene slavne ličnosti, koje svoje slabosti prikrivaju raskalašenim ponašanjem i optuživanjem njima najbližih osoba. S druge strane tu su nesigurne djevojke koje dopuštaju da ih zanesenost u potpunosti obuzme i teško se zauzimaju za sebe.

Priznajem, nije jednostavno pronaći svoje mjesto pod suncem i izboriti se za sebe u muškom svijetu, ali ovo je onaj svijet koji je često možda i okrutniji, onaj ženski, koji proučava svaku sitnicu, koji prati svaku pogrešku i, nažalost, veseli se i najmanjoj koju druga žena učini. I to je Jessie izvrsno uspjela prikazati jer su njene spisateljske sposobnosti zaista fascinantne. Druga je stvar koliko će ovim romanom uspjeti doprijeti do određenog čitatelja.

Jessie Burton: "Ispovijest"

“Rose, katkad kažemo i napravimo nešto, a ni u jednoj sekundi ne pomislimo na posljedice.”

Lik Rose Simmons ipak malo više iskače od svih ostalih. U njoj se može prepoznati taj neki prkos, odlučnost kojom uspije u svome naumu, želja da sazna ono što joj je cijeli život bježalo pred nosom. I taj je aspekt u romanu najjači, majčinstvo i ispunjenost, odnosno neispunjenost koju donosi nekim ženama. Zajedno s onim mladenačke zaluđenosti drugom osobom, toliko jakom da ti ne dozvoljava razviti svoje ja.

Izdavač: Profil / via Books, Movies, Music

Komentari

Neki baner