Per aspera ad astra Popularno

Ljudi će te uvijek stavljati u kalupe, ali nije na tebi da brineš o tome

Već dugo želim ovo izbaciti s duše, ali nikako da pronađem prave riječi. Ne znam ni hoću li danas, ali pokušat ću. Na to se i svodi život, je l’ da? Ne znaš, ali probaš pa znaš. Možda ispadne dobro, a možda loše. Ali realno, ne definira te toliko taj ishod koliko (ne)želja da barem probaš.

No, pustimo sad pokušaje i promašaje, ostanimo na definiciji. Pričam ja neki dan s cimericom kako smo sposobne jedan dan slušati Eltona Johna, drugi dan hip-hop, a treći cajke.

Već sad će se nekima dići kosa na glavi jer sam to uopće stavila u istu rečenicu, ali jedini problem u cijeloj priči je da ljudi previše brinu što će drugi reći ako nisu dosljedni, a premalo brinu što njima samima odgovara u trenutku.

Uostalom, što uopće znači biti dosljedan? Odnosi li se to na dosljednost u svojoj ulozi i maski koju stavljaš pred druge ili na dosljednost u smislu da slušaš sebe i radiš ono u čemu uživaš? I zašto uopće ljudima smeta ako si ti ovaj drugi tip dosljednosti? Zašto imaju potrebu suditi, definirati, stavljati u kalupe?

Zašto ne bih mogla u istom tjednu otići na koncert klasične glazbe i u klubu pjevati iz sveg glasa dok me dirne pjesma upitne kvalitete? Jest da je glazba banalni primjer, ali shvaćate poantu – mogu sve što želim, i ne moram ništa što ne želim.

Mogu biti jaka, sposobna i ambiciozna žena jedan dan, a drugi samo djevojčica kojoj treba zagrljaj, ruka vodilja i osjećaj sigurnosti. Ne čini me to manje sposobnom ili ambicioznom, čini me samo čovjekom. Imam dane kad sam spremna osvojiti svijet, a imam i dane dok mi je mukotrpno izaći iz kreveta. Baš poput svih, kojeg god statusa ili društvene klase bili. Svi smo samo ljudi.

Mogu i voljeti sebe i svoje tijelo, a svejedno htjeti poboljšati ili doraditi neke stvari. Mrzim kad netko nekog pita zašto trenira, zašto se šminka ili nešto deseto ako se voli. Pa zato što nismo biljke i svatko bi trebao težiti da bude što bolji ili da radi ono zbog čega se osjeća bolje i to nikako ne znači da se već ne volimo.

Upravo zato što se volimo, želimo raditi na sebi i želimo raditi stvari zbog sebe koliko god to nekome ne imalo smisla. Nema ni meni puno toga smisla pa kaj sad, neću zato biti idiot i gurati nos gdje mu nije mjesto.

Isto tako, mogu biti skroz drugačija osoba na fakultetu, na poslu i u privatnom životu. Ne čini me to ni neodlučnom ni nedosljednom nego dovoljno pametnom da znam da nije baš sve za sve i da mi ponekad sloboda može donijeti više štete nego koristi. Svaka prigoda ima svoj kodeks i dobro da je tako. Svi volimo reći da ne volimo pravila, ali bez pravila bismo bili izgubljeni.

Zaključak? Nisi ti manje ti ako povremeno prošaraš, isprobaš i uživaš u stvarima koje se ne uklapaju u tvoju sliku. Nisi ni tu da budeš u kalupu. Tu si da jednostavno budeš to što jesi i da od toga napraviš najbolje što znaš.

Komentari

Neki baner