Per aspera ad astra Popularno

Tko si ti da osuđuješ?

Ove vrućine čine život podosta nepodnošljivim, ali i te vrućine su male bebe prema ljudima koji imaju potrebu suditi sve što hoda, a samo zato što ne shvaćaju. Kao da je bitno shvaćaš li nešto ili ne, prihvaćanje različitosti nije baš tako teško.

I sad doslovno sjedim i razmišljam odakle da počnem, ali iskreno nemam pojma. Možda od prošlotjedne kolumne. Znala sam da će biti podijeljenih mišljenja (tema je, između ostalog, bila abortus). I zapravo, razumijem dok netko kaže da ne bi imao srca za to kakva god da je situacija. Sve okej, legitiman razlog, ali dok netko napiše da „Bog ne bi htio da se djeca pobacuju“ ili „Bog je sigurno htio da zatrudniš pa makar silovanjem“, meni se doslovno dignu sve dlake na tijelu.

Jer da, žene, ako vas netko siluje, najbolje je samo pustiti i govoriti si da je to tako Bog htio. To vam je rješenje svih problema. (Zamislite kako sad okrećem očima najviše što ide)

I najgore je što se ljudi s takvim „savjetima“ deklariraju kao vjernici, a nemaju veze s vjerom. Ja koja se nikako ne deklariram i koja ne znam u što vjerujem imam više veze s vjerom od ovih. Jer tko ste vi da osuđujete ako vam čak i Bog, kojim pravdate svoje ponašanje, govori nek’ bacite kamen tek dok ste sami bez grijeha?

Tko ste vi da propitkujete tuđe grijehe ako imate svoje? Zar ne govori vjera da moramo prihvaćati druge, pa čak i one najgore? Taj dio Biblije ste preskočili ili vam se jednostavno ne uklapa u svjetonazore pa ste zažmirili?

Uostalom, kako se vi osjećate kad ste u najgorim trenutcima života i onda vam još netko pametuje umjesto da vam pruži podršku? Osjećaj je grozan, je l’ da? Pa zašto onda to raditi drugima?

Ima li neka virtualna realnost u kojoj hodaš u tuđim cipelama pa znaš kroz što sve ljudi prolaze za koju ja ne znam? Ne? Onda? Šuti i gledaj svoja posla.

Sljedeća borba je ona između vegana i ne-vegana za koju zaista želim da prestane jer je prenaporno za gledati.

Ovi koji nisu vegani su naporni sa svojim čuđenjem kako to netko može i s ismijavanjem da vegani jedu samo travu, a vegani su naporni sa svojim prodikama kako mi ne-vegani možemo ubijati životinje i sa svojih tisuću članaka koji govore o pozitivnim učincima soje i alga.

Vegani bi morali shvatiti da članak o algama nikome neće promijeniti svijest jer smo već s vjernicima zaključili da ljudi biraju samo one informacije koje se im sviđaju te da ne moraju biti ljuti na cijeli svijet samo zato što su u manjini. A ne-vegani bi morali malo odrasti i shvatiti da ljudi imaju pravo biti drugačiji od većine i da to nije ništa loše.

Naravno, čast izuzetcima.

Zatim imamo antivaksere koji siluju narod s teorijama zavjere gdje god da stignu. Ti se nemoj cijepiti i to je to, nitko te ne tjera. To je tvoja odluka isto kao što je odluka nekog drugog da se želi cijepiti pa makar mu iz glave izrasle 5G antene.

O 5G-u sad nećemo jer doslovno nemam snage za tu temu.

Sljedeći rat je između heteroseksualaca i homoseksualaca. I opet vas molim da prestanete jer nema smisla. Nema smisla da mrzimo jedni druge zbog spolne orijentacije. Nema smisla da se inatimo jedni drugima jer se ne razumijemo. Nema smisla ni da jedni drugima određujemo što smijemo, a što ne smijemo jer je na svakome da odluči za sebe i da se nosi s tim kako se god zna.

Pa onda imamo ona klasična osuđivanja poput „Gle kak’ se ova glupo odjenula“. I kaj sad? Možda se i ti nekome glupo oblačiš. Pa onda imamo one kojima ne paše dok je netko „preglasan“ i kaže sve što misli, ali im opet ne paše ni netko tko je previše šutljiv, a ne shvaćaju da je možda šutljiv samo zato što je nezainteresiran.

Imamo svašta. Imamo sve osim razumijevanja i zrna zdrave pameti.

Kao što sam već rekla, ne osuđujemo nužno zato što nam nešto smeta nego zato što jednostavno ne shvaćamo tuđu situaciju, a to je realno jako glup razlog. Očekujemo da drugi poštuju naše izbore, a ne možemo to isto pružiti drugima.

Nije nam normalno prihvatiti da postoji više od jednog normalnog. Dajemo si za pravo govoriti kako bi se netko morao ponašati, a nemamo isti entuzijazam dok trebamo sami sebi priznati da nismo ni sami toliko savršeni.

Govorimo drugima što je u redu, a što nije, a prvi napadamo kad to netko nama krene govoriti. Očekujemo da drugi razumiju našu situaciju, a ne trudimo se shvatiti tuđu.

Dragi moji, ako se mene pita, u tome nema zdrave budućnosti. Nema ni sreće u življenju tuđih života umjesto svojeg. Uostalom, što imaš od toga? Onaj kog osuđuješ te iako neće slušati i dalje će po svojem, a ti ćeš bez veze izgubiti dragocjene minute svog života koje više nikad nećeš moći vratiti, a zašto? Da zadovoljiš ego? Da ti srce bude na mjestu? Da pokažeš koliko si ti bolja osoba?

Jesi li zaista bolja osoba?

Ne znam. Razmisli to za sebe. Ja ti neću odgovarati na to jer na kraju krajeva, tko sam ja da osuđujem?

Komentari

Neki baner