Da ti nisam bila dovoljna
Cafe Odnosi

Da ti nisam bila dovoljna

Svi nosimo maske, o kojem se god odnosu radilo. Ne ponašamo se isto sa svim prijateljima, a ponajmanje sa bivšim i budućim partnerima. I vrlo često se u toj prilagodbi zaboravimo, zanesemo, stavimo na neke manje bitne pozicije.

U vezama koje su prohujale kroz moj život zaista sam rijetko slušala sebe.

Po pitanju odluka, ali i sasvim banalnih stvari. Našla bih se u situaciji da nisam sigurna u neki svoj postupak, pa bih odgovore tražila u knjigama, ljudima ili pjesmama. Ustvari, nisam tražila odgovore, tražila sam opravdanja za svoje stanje.

Ako bih preburno reagirala, tražila bih potvrdu izvana da je moja reakcija bila opravdana. Ako bih zanijekala sebe, tražila bih potvrdu izvana da je moja reakcija bila potrebna. Jesam li sama znala odgovore ili sam samo htjela učiniti ono što je partneru prihvatljivo? Tko me natjerao da se prilagođavam?

Kada u odnosu nešto ne funkcionira, želiš pokušati sve.

Mijenjaš obrasce, mijenjaš način govora, a ponekad se počneš čak i kretati drugačije. Pomalo postaješ kao kameleon. Zavaravaš sebe da je to jedna predivna osobina i da bi svatko trebao biti kameleon. No, za razliku od tebe, kameleon se mijenja u situacijama. Ti, ti se mijenjaš po uputama. I svaka te ta promjena pomalo i boli, jer si otišla daleko od sebe. Nisi samo pofarbala kosu ili nalakirala nokte. Ti si prestala sanjati svoje snove.

Uza sva mijenjanja i preinake i dalje nisi dovoljno dobra. Hoćeš li ikome biti, zapitaš se ponekad? Što ćeš sve trebati činiti kako bi konačno bila prihvaćena takva kakva jesi, zabrineš se (ne)opravdano. Stalno su ti u glavi mukotrpni popravci. To je nešto u čemu sam najviše griješila i tu sam grešku ponavljala svaki put iznova.

U svakom sam odnosu težila poboljšanoj verziji sebe, novim nivoima, baš kao u igrici.

A što ako sam idealna ovakva? Što ako me netko može voljeti točno ovakvom, bez uplitanja? Zapravo, nikome ne bih trebala biti važna zbog onog što ću postati. Trebala bih biti važna kao ono što jesam. Trebala bih biti voljena samo zbog toga što postojim.

Da, istina je da su veze kompromisi, ali koliko ih moraš napraviti da bi ti ostala sretna? Da, razvijamo se i potrebno je da se mijenjamo, ali opet, gdje je tu granica? Vidiš da je nema. Pobrisali su ti je. Ne samo da su pobrisali granicu, već si jednim dobrim dijelom izbrisana i ti.

Nakon razilaženja sa nesuđenom srodnom dušom ili jednostavno nakon što je vrijeme za prijelaz na nešto novo, shvatiš da tebe u cijeloj priči nedostaje jako mnogo. Više ni ne znaš tko si.

Realno, ne možeš biti osoba koja si bila, jer ne samo da si se ti promijenila već su se promijenile i okolnosti i tvoje želje i tvoji snovi, ali još ti je teže uopće razaznati što bi trebala biti. Toliko je mnogo mogućnosti, a toliko je malo tebe. Dok se sastaviš, proći će još ponešto vremena, a onda će se neki novi putevi početi prostirati sami od sebe. Postat ćeš vrijedna sebe, a kada se naučiš cijeniti, naići će i ljubav u kojoj ćeš se cijeniti. Točno takva. Bez izuzetih i pridodanih dijelova. Kompletno nekompletna ti.

Komentari

Neki baner