Nitko te ne poštuje? Poštuj se sama pi**a ti materina!, Lijepo sanjaj prošlosti , Teško je ponekad prihvatiti da je i razočaranje samo još jedna životna lekcija, Čuda se događaju kad jednostavno prihvatiš i pustiš, Ne vjerujem u 'volim te', meni je to samo fraza, Nađi sebe na granici između srca i razuma, tamo stanuje ljubav, Možda ne mogu biti iskra svjetlosti u tvojoj tami, ali mogu razumjeti zašto tamo ostaješ, Nedovršene priče, Možda mi danas ne treba tvoj monolog. Možda mi samo treba da mi budeš frend..., Ne dvoumim se postaviti granice kad se netko ponaša kao debil, Jedna u stilu platinaste Carrie: Zašto se On vrati tek kad Ona zaboravi na njega?, Nisu naše emocije slabost, već činjenica da smo zaboravili kako se s njima nositi..., Nemoralne ponude, Zabranjeno voće, Kako sam u trenu izgubila milijun, malih sivih stanica ili o fenomenu 'dick pickova'?, Tren prije no što utihne muzika..., Ili možeš i hoćeš ili možeš al' nećeš - sve je samo stvar tvog stava
Popularno Tridesete

Nitko te ne poštuje? Poštuj se sama pi**a ti materina!

Ima prelijepih žena, zaista ima. Neke su prirodno lijepe, neke su ‘malo samo’ korigirale tu svoju ljepotu, neke znaju sve moguće makeup trikove, ali jedno mi nikad nije bilo jasno – ako već izgledaju dobro, zašto pobogu moraju raditi budalu od sebe?

Ako ćemo o golotinji i provokacijama, one nisu više zaštitni znak samo i isključivo poznatih dama i influencerica, već bilo koje žene, željne publike i pažnje.

I ne osuđujem, jer zbog posla kojim se bavim, jako dobro znam koliko mrva gole kože može podići prodaju. Ne možete to ni pojmiti. Ali naglašavam mrva.

Zašto? Jer ima nešto u ljudskom umu, zbog čega voli naznaku zabranjenog, trunčicu skrivenog, dok je sve ostalo prepušteno njegovoj mašti.

Zbog toga, ne biste vjerovali koliko su moje fotografije na kojima se zapravo ne vidi ništa, popularnije od onih s dubljim dekolteom. Brojke se ne mogu usporediti.

Balkanci su očito maštovita stvorenja. 😉

No, sve me to dovodi do pitanja, zašto se žene toliko ponižavaju? Ne mislim pri tom na skidanje, mislim na cirkuse koje izvode a da su pritom ‘slučajno’ polu gole? Zar zaista misle da nemaju drugih kvaliteta? Zar su njihova razgolićena tijela, jedino što imaju za ponuditi? I tko ih je uvjerio u to?

Mi žene same sebi skačemo u usta.

S jedne strane smo stalno nešto revoltirane, stalno plačemo i prosvjedujemo zbog prava koja nam netko nagazi (ili to barem pokuša) a s druge strane, svu pažnju medija i društva na sebe stalno svraćamo nekim protestima, glupostima i skidanjem.

Ako ćemo o ženama, ne piše se o našim uspjesima, ne govori o ostvarenjima, već koje god novine otvoriš, vidiš naslove o našim sisama, guzicama, utegnutim tijelima ili izrugivanju strijama, celulitu i šlaufićima nakon poroda.

A zašto? Jer im to nudimo. Nudimo se.

Kao da ništa drugo nemamo.

I onda ispadne da smo silno ljute i da je društvo seksističko, šovinističko i nadasve tupo.

Jednim dijelom jest, drugi dio smo same potaknule, da ne kažem grubo i narajcale svojim ponašanjem.

I da budem jasna, nije dekolte ili kratka suknja poziv na maltretiranje ili zlostavljanje, ali konstantno plasiranje golotinje je poruka da smo samo objekti.

Ne može mi nitko reći da žena ne može biti seksi i provokativna bez da je gola, jer i kao žena i kao influencer jako dobro znam kako biti oboje, zakopčana do vrata!

Zar smo zaista povjerovale da smo toliko nemoćne da svojim umom, kvalitetama i talentima, a osobito glasom nismo sposobne ostvariti svoja prava?

Kakva zabluda!

Živimo u vremenu koje nam je apsolutno dalo priliku da se naš glas čuje. Internet mi je osobno omogućio da ostvarim sve svoje snove i to tako što pišem.

Svakog tjedna preko 170 000 ljudi čita moje tekstove. Tekstove.

Oblikujem mišljenja, postavljam pitanja, nekad i uzdrmam nečiji svemir. I ne može mi nitko reći da se ženski glas i mišljenje ne mogu čuti, jer svime što jesam rušim taj stereotip.

Manjak samopoštovanja u modernih žena

I ne kažem da se trebamo skrivati, hodati okolo zakopčane do nosa i skrivati svoju ljepotu, ali tvrdim da se objektiviziramo same i da smo svoje talente potisnule u zapećak jer mislimo da ne vrijedimo ako naša tijela nisu savršena i nisu na izvol’te.

S druge strane ako jesu ‘savršena’, tad zbog pažnje koja nam treba idemo u krajnosti, pa u medije plasiramo ‘vijesti’ u kojima ponižavamo i vlastitu osobu a time i ženski rod.

A nakon toga se slikamo sa srednjakom i vičemo kako nas muškarci ne poštuju.

Ako pak i nismo poznate, silno to pokušavamo postati, na sve moguće krive načine. A mediji gladni klikova i čitanosti u fokus bacaju naša tijela, muškarcima kako bi po tome slinili a ženama kako bi se zgražale ili u tome pronašle inspiraciju za vlastiti put do slave. Jer to je unosnije od članka o nagrađivanoj znanstvenici, novoj knjizi poznate spisateljice ili predavanju uspješne poduzetnice. I sama sam u posljednje vrijeme kroz medije prezentirana kao influncer, a to je ono što sam najmanje, prije svega sam poduzetnik i pisac. Ali ja na to ne pristajem. Jer ne želim biti ‘ona zgodna mala koju prate hiljade ljudi i uz to nešto tamo pisucka’. Ja nisam objekt. I ne pristajem to postati.

Poštuj se sama pizda ti materina!‘ – rečenica je koju često izgovore i moja mama i tetka i sestrična, ali i more mojih prijateljica.

Poštuj se sama! Postavi granice, budi žena a ne objekt. Prestani izvoditi cirkusarije i mahati sisama i dupetom kao da su centar galaksije. Jer dupe će omlohaviti a sise se objesiti i što onda? Ne možeš pobjeći godinama.

Paradoks

I bude mi tako žao kad vidim kako moje kolegice, silno talentirane i neupitno kvalitetne u svojim poslovima, popuste pod pritiskom potrebe za publicitetom, potrebe da pronađu sponzore i na kraju žive od svog rada, pa osvanu gole na duplericama, promijene sebe, svoj stil i svoju srž i otpišu svoje nekad jasno i glasno ‘ja’, da bi se prilagodile i zadovoljile glad za golotinjom. Pa umjesto njihovih tekstova, tad imamo samo i isključivo polu gole slike. Isto je i sa svim ostalim poslovnim i umjetničkim sferama. Umjesto rada, slikarstva, fotografije, sporta, ma bilo čega, imamo samo sise i guzice.

I onda se dogodi paradoks u kojem one više ne žive od svog posla, već od prodaje svojih tijela. To je samo nova verzija prostitucije, ali je i dalje prostitucija. Same smo na nju pristale. Same smo stavile pečat na nju, svojom kožom i svojim dostojanstvom.

I onda smo ljute kad za naše video spotove kažu da su porno uradci, kako znaju pisti o jednoj našoj poznatoj pjevačici, koja silno želi dokazati da ona ima ‘i stas i glas’. Ali istina je da se o tom glasu ne govori, jer ona je sama stavila stas u prvi plan, pa je pomalo dvolično što se zbog tog svako malo naljuti i proziva sve redom. Ne krivim je, niti je osuđujem, ali je tužno što ju je netko uvjerio da je ona samo tijelo, kad je toliko mnogo više od toga. Žena od čijeg sam se glasa naježila kad sam je prvi put uživo slušala prije mnogo godina, dok još balkanska publika nije ni čula za nju.

Takvih je primjera toliko mnogo, pun ih je Instagram, pun ih je Fejs, pun ih je naš mali svijet. Žena koje rade ono što misle da moraju, a pritom zaborave raditi ono za što su stvorene i što ih neupitno usrećuje.

A to je tek tragično, zar ne?

Komentari

Neki baner