Ovnova dobrota je neprepoznata dok Vaga “popravlja” partnere, Ljubav za koju prosiš - nije ljubav
Odnosi

Ljubav za koju prosiš – nije ljubav

Ljubav koja je milostinja nije ljubav: to je nedostatak dostojanstva i poštovanja sebe. Zato što voljeti nekoga znači brinuti se o njemu ne izazivajući mu bol i patnju.

​Zbog toga se treba kloniti lažnih ljubavi i poštedjeti sebe bola, inače to znači da ne volite. Voljeti je, prvi korak ka življenju ljubavi na pravi način, kako ne biste upali u manipulaciju ili maltretiranje. Vjerojatno kada se nalazimo u takvoj situaciji, mislimo da je patnja neizbježna, ali u stvarnosti to nije tako.

​Svako ljudsko biće je u stanju premašiti sebe samog, kako bi spriječilo da drugi iskoriste njegove osjećaje, i da procijeni da li je takve odnose bolje zatvoriti, jer ne nude nikakvu radost, ni mir, ni osobni rast.

Žaljenje što nas ne vole oni koje volimo

Shvatiti da netko koga volimo nas ne voli i reći zbogom zauvijek, ili shvatiti da netko ne pokazuje pažnju i naklonost koju zaslužujemo, to zahtijeva period “žalosti”. Zahtijeva od nas da stvorimo osobni prostor da bismo razumjeli što nam se dogodilo.

To je period za razmišljanje i žalovanje, te konačno prelazak preko cijele priče, jer bol koju osjećamo kada shvatimo da netko ne voli nas, oslobađa emocije koje nas jedu iznutra. Smatramo da je ta osoba izdala naše emocije i poigrala se našom sposobnošću da volimo.

Dajmo sebi malo vremena da se naljutimo, da negiramo realne činjenice, da maštamo, da budemo užasnuti, da shvatimo koji dijelovi nas su polomljeni a koji su netaknuti, da rekonstruiramo osjećaje koje doživljavamo.

Sve ovo je od suštinske važnosti da bismo voljeli, da bismo se osjećali važnim i cijenili sami sebe. Na kraju krajeva, kada ostavimo “ne-ljubav” za sobom, započinje proces emocionalne slobode koja će nas dovesti do dobrobiti i pomoći će nam da se oslobodimo bola.

Nedostatak zainteresiranosti jedne strane, uništava naklonost druge

Ljubav se mora pokazati, ali ne moliti. Ako ne radimo tako znači da podčinjavamo naše sposobnosti da volimo, postajemo žrtve najgoreg ubojice: ravnodušnosti. Indiferentnost se zasniva na neravnoteži odnosa i nalazi svoju podršku u slabosti osnova na kojima smo izgradili naš odnos.

Ne postoji ništa bolje od ispoljavanja kontinuirane nezainteresiranosti da počnemo otvarati oči, čak i kada bismo željeli da ih zatvorimo da ne vidimo.

Tada shvaćamo da nisu sve ljubavi prave ljubavi, da ljubav nije uvijek uzajamna, i da biti sretan u paru znači smijati se zajedno, biti suborci i dobri ljubavnici.

Tek kada nema laži, izgovora i nedostatka interesa, zemlja može biti dovoljno plodna da rodi ljubav koja se zasniva na slobodi ponašanja, a ne na zloupotrebi. Odnosi koji su vrijedni su oni u kojima imamo slobodu izbora, oni u kojima osjećamo bliskost, oni zasnovani na zahvalnosti, zajedničkom vremenu i osjećanjima uzajamne naklonosti.

Trebamo voljeti jedni druge i njegovati samopoštovanje

Niko nas ne može učiniti nesretnim bez naše dozvole. Izgradnja sretnog odnosa mora biti važna za nas, trebamo voljeti jedni druge i voljeti sebe. Moramo pokazati da svakodnevno volimo sebe.

​​Kada to uspijemo, osjećamo da ne želimo nekog tko ne pokazuje interes za nas, tko ne mari za nas. Nećemo se baciti u ruke tog emocionalnog ubojice pod nazivom “ravnodušnost”, koji će učiniti da patimo zbog glupih besmislica i ignoriranih poruka.

​Bez obzira koliko da nas ljubav razočara, nije bitno da li osjećamo da imamo pored sebe ljubav svog života, ili ne vjerujemo u vječne ljubavi. Prava i neophodna ljubav je čista ljubav koju osjećamo prema sebi, i iz tog osjećaja možemo shvatiti što zaslužujemo i da budemo svjesni onoga što ne zaslužujemo.

Izvor: La mente e meravigliosa / prijevod M. K.

Komentari

Neki baner