Per aspera ad astra

Čuvaj ljude s kojima ne trebaš birati riječi

Postoje mnoge situacije u kojima jednostavno moraš barem malo paziti na ponašanje – na faksu, na poslu, u crkvi, pa i na prvom dejtu. Postoje i mnoge uloge koje mijenjamo kroz dan i kojima prilagođavamo ponašanje – uloga studenta, radnika, šefa, građana, majke, oca, kćeri, sina… Ima toga koliko hoćeš.

Realnost je da smo svi mi glumci koji iz dane situaciju pokušavamo izvući najbolje što se da. Neki to rade bolje, a neki gore, ali svi se trudimo i snalazimo kako god znamo.

Realnost je i da nas to ponekad umori više od ičeg. To biranje riječi, hodanje po rubu i to žongliranje sa željama i normama, s osjećajima i razumom, s preživljavanjem i življenjem. To vaganje što trebamo, a što ne trebamo i u kojoj dozi.

I baš zato postoje situacije u kojima ništa od toga ne bismo trebali. Situacije u kojima nam treba da ne trebamo. Na kraju dana nam treba čovjek, bilo da je prijatelj ili ljubavnik, pred kojima ne trebamo birati riječi, ulaziti u još jednu ulogu i paziti na svaku sitnicu.

Ne treba nam netko tko će se ljutiti ako u svom ludilu ne stignemo odmah odgovoriti na poruku. Pobogu, to mi nikad nije bilo jasno. Kakav narcis trebaš biti da te to naljuti. Nisi sunce da se cijeli svijet vrti oko tebe. Svatko od nas živi u svom svijetu i u svom kaosu, sa svojim obavezama i problemima.

Zapravo, ili si narcis ili si toliko nesiguran u sebe da trebaš svu pažnju ovog svijeta da bi se osjećao dobro sam sa sobom. Dođe na isto kad malo bolje razmislim, ali to je nešto što rješavaš sam sa sobom, a ne kroz odnose s drugima.

Ne treba nam ni netko tko će se uvrijediti ako se krivo izrazimo. Svima nam je ponekad jezik brži od pameti. Ponekad ni ne kužimo da smo možda rekli nešto krivo jer nam nije namjera uvrijediti nekoga. Samo smo smotani s vremena na vrijeme.

Ponekad imamo samo loš dan i nemamo snage držati i sebe i druge na životu pa se dogodi da odgovorimo bez energije. Ali znaš kako kažu – nije do tebe, do mene je. Nisam uvijek kužila tu frazu, ali što sam starija, to mi je sve jasnija i jasnija.

Ne treba nam ni netko tko ne poštuje našu potrebu da malo budemo sami i da ne pričamo s nikim. Opet nije do tebe, do mene je. Pusti me da napunim baterije pa da mogu nastaviti s osvajanjem svijeta. Nisi mi ništa kriv i ne ljutim se na tebe, samo mi treba mir.

Ne treba nam ni netko tko svako mišljenje koje se kosi s njegovim shvaća kao napad. Ovaj put nije do mene nego do tebe jer realno, zašto bih ti davala bilo kakvo mišljenje ako mi nije stalo? Zašto bih mislila da možeš bolje ako me nije briga za tebe?

Na kraju dana, treba nam netko tko nam dopušta da samo budemo. Netko tko razumije. Netko tko ne tjera samo po svome. Netko s kim ne trebamo birati riječi.

Čuvaj takve ljude. Vrjedniji su od zlata.  

Komentari

Neki baner