Kako nepremostive razlike utječu na ljubavne odnose, Odaj počast tami, 'Možda' nije odgovor i nije me dostojan, Opasnosti i simptomi potiskivanja, Trenutak kada “ugledaš” nečije oči: U određeno vrijeme neki se ljudi sretnu…
Cafe

Odaj počast tami

Neke dane jednostavno osjećaš da kao nema izlaza. Kao da toneš prema dnu. Kao da su te stavili u mračnu kutijicu i ne znaš kada ćeš smjeti izaći, kada ćeš uopće moći izaći. Ponestaje ti zraka i sve te više strah. Zašto tako uporno, pod svaku cijenu, izbjegavaš mrak i iskustvo koje za sobom nosi? Zašto te plaši biti u mraku?

Mrak te samo priprema za život. Nije toliko strašan. Transformacija se događa jedino u najskrivenijim kutevima nas samih i jedino je moguća kada dotakneš dno. Tada jasno i bistro vidiš.

U sjeni našeg postojanja rađa se novi svijet. U sjeni se rađamo neki novi mi. Da bismo sjajili što jače, potrebno je proći kroz mrak. U njemu spoznajemo koliko je jaka svjetlost koju odašiljemo.

U neprestanoj smo potrazi za užitkom, dok s druge strane na sve načine pokušavamo izbjeći bol. O tome se radi. Spremni smo ići od užitka do užitka, tragati za mnogim izvanjskim zadovoljstvima kako bismo izbjegli zaustaviti se i osjetititi taj mrak.

Osjetiti sebe, u konačnici. Postoji praznina koja želi biti napunjena, a to nikako ne može postati sa izvanjskim stvarima i svim iluzijama koje nudi vanjski svijet.

Trebam li onda stati?

Ne, to nikako nije poželjno. Najvažnije od svega jest da se nastaviš kretati, kroz mrak. Niti zaglaviti u njemu, niti naglo iskočiti iz njega. Ali, gdje krenuti, što učiniti kada zapravo ne znaš tko si i što želiš?

Glavni korak u svemu jest prihvaćanje onog što proživljavamo. Zašto negirati osjećaje i situacije, zašto negirati samog sebe, sebe s tim manje poželjnim dijelom? Istina, nalaziš se u limbu. Moraš otpustiti ono što jesi, ono na što si naviknuta, što si bila sve do tog trenutka, moraš izgubiti ono što si mislila da jesi, dok istovremeno još nisi postala ono što trebaš i želiš biti. Ne možeš se vratiti, jer povratak na staro ti smrdi, ustajao je i istrunuo.

No, što postati kada nemaš nikakve smjernice, kada je put tako nejasan, kada si toliko izgubljena?

U mraku dolazi i odgovor. U mraku otpuštamo procese koji nas blokiraju da postanemo ono tko zaista jesmo. To je proces puštanja kontrole. Postajemo spremni na primanje, jer spuštamo štitove. Umjesto obrane dolazi nam rješenje. U mraku je rješenje. Sve utihne i spremni smo bolje čuti govor iznutra.

Stoga, prigli mrak kao dio svjetlosti. Zapravo, mrak je mnogo važniji od svjetlosti. U svjetlosti svijetlimo, ali zbog mraka smo naučili kako to raditi. Mrak nas je doveo do našeg svjetla. I ne smijemo mu to zaboraviti. Stoga, odaj počast mraku i ne boj se.

Imaš dovoljno razvijen vid za koračanje kroz njega, imaš dovoljno jako svjetlo koje se postepeno pali svakim tvojim zaronom. Prepusti mu se i dopusti mu da te vodi. Mrak je tvoj suputnik, prikriveni prijatelj. Tako ga i tretiraj.

Komentari

Neki baner