Sonia Velton: Kupina i divlja ruža, Sofia Lundberg: Crveni adresar
Čitajmo zajedno

Sonia Velton: Kupina i divlja ruža

“Bilo je to moje utočište. Kad sam slikala, imala sam nešto što sam mogla voljeti i njegovati kao što su druge žene svoju osujećenu naklonost možda usmjeravale malenom psiću. Ili djetetu.”

London je uvijek dobra ideja. Ako ništa, onda u knjizi.

A ovdje ćete ga dobro upoznati, možda ne toliko geografski, ali povijesno da. Upoznat ćete život tkalaca svile u 18.stoljeću, muškaraca koji su se cijeli posvetili tom zahtjevnom zanimanju, često nemilosrdnom i slabo plaćenom. Žene, naravno, nisu smjele ni pomisliti pridružiti im se. Ali ovo nije priča o bilo kakvim ženama. Ovo je priča o prkosnim, hrabrim i odvažnim pripadnicama podređenog spola tih godina.

Esther Thorel i Sara Kemp povezat će se na način na koji nisu mogle ni zamisliti. Spašena iz groznog bordela, iz ruku nemilosrdne gospodarice, Sara Kemp dolazi u bogatu kuću u Spitalfieldsu. Ubrzo postaje osobna sluškinja gospodarice Esther, žene zaokupljene vlastitim tajnama da često ne primjećuje što se oko nje događa.

Naime, Esther je slikarica, umjetnica fascinirana svilom, ali nije joj dopušteno javno pokazati vlastite kreacije koje nadilaze sve što su  tkalci  svilom do tada vidjeli. Sara je ponosna mlada žena koja se oduvijek morala boriti za sebe, bez tuđe pomoći te postepeno preuzima domaćinstvo Thorelovih, preneražena ponašanjem nekih njegovih stanara. Nije u dobrom odnosu s poslugom, gospodina Thorela ne zanima, ali s Esther razvija neobičnu sponu koja će joj na kraju spasiti život.

“Nadala sam se da će to što sam u društvu fine osobe držati ljude poput gospođe Swann podalje od mene pa sam rekla gospođi da mi se ne ide bez nje. Njoj je to godilo. Gospođi se silno sviđa biti potrebna nekome.”

Dojmovi

Dojmila me se ova priča o dvije toliko različite, ali i slične žene, jake i beskompromisne, odlučne izboriti se za svoja prava u patrijarhalnom, muškom Londonu 18.stoljeća. Njihova je tvrdoglavost toliko jaka da na trenutke nisu ni svjesne koliko se time možda doimaju hladnima i usmjerenima cilju. Ali zašto ne bi bile takve? Trebaju li imati obzira prema zlim ženama koje ih okružuju? Ili možda prema sebičnim muškarcima koji ih ne doživljavaju?

Likovi su glavna okosnica ovog zanimljivog romana, njihove misli i odluke utkane su u povijesnu priču o tkalcima svile londonskog Spittalfieldsa. Taj je povijesni aspekt iznimno intrigantan. Kroz priču punu spletki i laži, autorica nas prebacuje u daleki svijet nadničara i majstora tkalaca te na taj način saznajemo mnogo o povijesti tog Londona.

Završna misao

Ali ovo nije samo povijesni roman, već i ispovijed potlačenih supruga, sluškinja i prostitutki. Iako na različitim položajima, nijedna nije imala pravo glasa i nijedna nije bila doživljena. Domaćice su upravljale kućanstvom i nisu smjele izražavati vlastito mišljenje. Sluškinje su slušale i njih i muške gospodare, ali su, nažalost, vrlo često spletkarile protiv vlastitih kolegica. Prostitutke su čak i dobro zarađivale te su se rijetko usudile ostaviti taj, recimo, siguran posao, s osiguranim krovom nad glavom i hranom.

“To je tako kad postojite samo kako biste nekome služili. Napredovanje od prostitutke do osobne sluškinje vrlo je poželjno, ali su oba života zapravo prisilna prisnost koja služi potrebama druge osobe.”

Sonia Velton: Kupina i divlja ruža

Ali mnoge se stvari ne bi promijenile da su sve bile toliko poslušne i pokorne te se pomirile sa svojim statusom u društvu. Lik Esther ne bi ni postojao da nije bilo Anne Marije Garthwaite, najistaknutije dizajnerice svile koja se borila za svoj položaj i ugled u tom, tada, muškom zanimanju.

Gdje bismo bili da samo šutimo, pratimo pravila i pokoravamo se onome što se u određenom trenutku smatram prihvatljivim i normalnim? Ne samo u 18.stoljeću, već i danas.

Izdavač: Mozaik knjiga / via Books

Komentari

Neki baner