U različitosti ujedinjeni, Rakove Škorpije i Ribe očekuje izazovan period ,Ono što je tebi malo nekome je neizmjerno puno, Počinje petogodišnje razdoblje raja za neke znakove Zodijaka... kome se to sreća smiješi?
Razmišljanja

U različitosti ujedinjeni

Gledala sam prije par dana seriju u kojoj je par tražio njegovateljsku pomoć za mamu i svekrvu. Nekoliko je ljudi odradilo probni rad, ali nisu se zadržali duže od dana. No, pri kraju serije jedan je dečko nakon nezgode i gubitka posla, kada je mislio da ne može biti gore, dobio ponudu te nakon probnog rada ipak ostao. Nakon prvotnog čuđenja od strane para, s lica im je skinuo zabrinuti pogled obrazloženjem da mu je to postao posao iz snova i zapravo je bio jako zahvalan na ponudi i prilici. Dok je drugima taj posao zadavao patnju, za njega je bio odmor i uživanje za koje je još i plaćen.

Osobno sam mnogim poslovima u životu davala priliku i pokušavala iz svakog od njih izvući ono najbolje. Isto tako, pokušavala sam najbolje izvući i iz sebe, jer mi je svaki posao donio neke nove uvide. Ali, dođe jedan trenutak u kojem se zapitaš je li to što radiš zaista tvoja priča ili je možda namijenjeno nekom drugom. I onda shvatiš koliko smo mi svi, prije svega, vrlo različiti i kako ponekad težimo sasvim oprečnim stvarima.

Za nekoga je tako uloga njegovatelja vrlo naporna, dok netko drugi na taj način njeguje upravo svoju dušu, znajući da nema važnijeg posla od tog.

Kada shvatimo da smo već toliko različiti, kako je uopće moguće održavati odnose s ljudima čiji su nam ideali možda vrlo strani i daleki?

Kako je moguće da održavamo toliki mir u međuljudskim odnosima, kada sigurno ima mnoštvo stvari koje nas nerviraju i na koje ne možemo ostati ravnodušni? Ogromnu razliku primijetit ćete prilikom nesporazuma i nesuglasica s drugim osobama. Tek tada dolazi do izražaja naša savršena različitost, od odgoja do karaktera i stavova, da je uopće čudno kako se uspije pronaći taj čarobni zajednički jezik.

Moja najbolja prijateljica za takve situacije smatra da su prilika za rast i produbljivnaje odnosa. Ona vjeruje u potpunu iskrenost. No, što kada svatko iznese svoju istinu? Kojim putem tada krenuti? Razići ili nadići?

Neprestano balansiranje između krajnosti i održavanje komprimisa može postati naporno ukoliko s druge strane nailazimo na tišinu. Je li moguće uvijek izgladiti situacije i savladati potrebu da naše bude ”u pravu” i da naša istina bude on jedina točna? Jesmo li uvijek spremni sagledati obje strane medalje i ponekad prihvatiti činjenice za koje baš i ne bismo na prvu skakali?

S godinama imamo sve manje tolerancije na različitosti, a dok smo bili mlađi bili smo spremni isprobati sve i svašta.

Znači li to da tada nismo znali tko smo i što smo, pa smo se tražili i gradili ili smo možda tada imali manje ega, jer smo ipak u dubini sebe znali da mnogo toga ne znamo? Jesmo li bili spremni više riskirati i okušavati se u novim situacijama, a sada kao odrasliji znamo vrlo dobro što želimo i nemamo vremena za gubljenje?

Ono što se ja čak i danas trudim prakticirati jest ponekad uskočiti u tuđe cipele. Koračati barem kratki dio tuđeg puta u nepoznatim mi cipelama. Ne kako bih opravdala tuđe ili svoje stavove, već kako bih upoznala sebe u nekoj drugoj istini.

To mi tada vrati izgubljenu širinu i otklanja strah, jer ove su moje cipele postale dobro poznate i pomalo izlizane. Možda te tuđe i nisu toliko loše, samo treba naučiti hodati u njima. Možda one vode na neka zanimljivija mjesta.

Komentari

Neki baner