Ja ne želim živjeti tuđe živote! Ja svoj život obožavam. , Jesmo li konzerve ili smo jednostavno seljačine?
Cafe Popularno

Ja ne želim živjeti tuđe živote! Ja svoj život obožavam.

Možete reći da sam neiskrena, ali zaista volim vidjeti lijepu ženu. Ženu koja drži do sebe. Mogu je vidjeti i reći:

Vaau!

I pri tom, ne osjećati ni trunku zavisti.

Volim pričati s pametnim ženama. Načitanima. Onima, koje znaju više od mene. S kojima neprimjetno prelaziš s teme na temu. Razgovor klizi, a ti odeš s tih druženja, nekako nasmijaniji. Vedriji. Mudriji. Smireniji!

Realna sam. Svjesna sam da me okružuju i pametnije i zgodnije i ljepše žene od mene.

Neću postati bolja, od bilo koje od njih, nekontroliranom ljubomorom. Strahom da će me suprug ostaviti, zbog toga što je neka od njih ljepša ili zanimljivija. Ali mogu postati bolja ja, radeći na sebi. Ne, zbog njih. Ne, zbog takmičenja. Ne, zbog supruga. Zbog sebe! Jer ne želim ostati, ona ja, s istom količinom znanja, s istim pričama, anegdotama i šalama od prije 10 g. Znam da imam prostora i mogu bolje.

Ne mogu biti ljubomorna na tuđe “ružnije polovice”.

To što kupuju cvijeće, pišu srceparajuće objave na društvenim mrežama ili ne puštaju njezinu ruku u javnosti. Na to, što se oni nikada “ne svađaju”. Možda moj suprug, neće napisati romantični pjesmuljak na Facebook-u (sigurna sam da neće), možda će me naljutiti. Sasvim sigurno ću ja naljutiti njega.

Posvađat ćemo se. Rugat ćemo se jedno drugom. Smijati! I baš uvijek, popiti jutarnju kavu kad smo skupa. Ići ćemo na izlete, za koje vi nećete nikad saznati. Na skrivene plaže i uvale, čiju lokaciju vam nećemo odati. Dobit ću intense orange čokoladu. Tek tako. Jedne obične srijede. Briga me za “tuđe”, dok god je u 4 zida, baš ono što trebam.

Ne mogu biti ljubomorna na tuđu djecu.

Jer bolje crtaju ili su bolji atletičari. Kad bi mi smetalo što je neko dijete talentiranije, na pojedinom polju od moga, to bi značilo da sam nezadovoljna svojim. (Bože, koliko to okrutno zvuči!) Jer ja ga obožavam, baš takvog kakav je. Nitko me ne može toliko nasmijati, utješiti i razveseliti kao on. Možda nije van Gogh. Ali da jeste, možda ne bi ni bio ovoliko moj! Vedar, empatičan, raspjevani, mršavi žderonja.

Ne mogu biti ljubomorna, jer moja prijateljica ima bolji auto od mene. Ne mogu, kad  znam da su se ona i suprug vraški naradili da ga zarade. Da su se odricali. Provodili dane, odvojeni jedno od drugoga.

Često i od djece. Ako itko, oni zaslužuju da u njemu, zajedno, proputuju na tisuće kilometara. I da meni, kad se nađemo, pričaju o tome. Da uz priču, anegdote i smijeh, jedemo narezani kulen i sir i ispraznimo bocu crnog vina. Da budem sretna zbog njih. S njima!

Ne mogu biti ljubomorna, na susjedov savršeni vrt.

U njega gledam, kad na balkonu, pijem onu jutarnju kavu, koju sam prije spominjala. Opušta me sve to zelenilo i šarenilo cvijeća. Puno je ljepše gledati takva, nego oronula dvorišta. Bila bih najsretnija, kad bi baš svi moji susjedi, imali barem približno tako uređeno dvorište. Pogled s mog balkona bio bi još ljepši.

Ne mogu biti ljubomorna, jer poznanici često putuju. Volim pričati s ljudima, koji su stalno u pokretu. Volim čuti dobru preporuku, za mjesta, na kojima nisam nikad bila. Dijeliti oduševljenje, o onima koje sam i ja posjetila.

Ne mogu biti ljubomorna na iskusnijeg kolegu. Volim surađivati s pametnim i inteligentnim ljudima. Volim “krasti” znanje. Učiti nešto novo. To je plus i u mom životopisu. Kad čovjek stane s učenjem, ostari.

Ne mogu biti ljubomorna, ni na one koji me ne vole iz ovog ili onog razloga. Na njihova putovanja, automobile, odjeću, frizure ili znanje. Ne mogu, naprosto zato, što bi to značilo da nisam zadovoljna sobom i svojim životom. Da bih htjela, ono što oni imaju. Da mi moje, nije dovoljno dobro.

Imam loših dana. Kao i svi uostalom. Ima dana kad mi se plače. Kad sam tužna. Razočarana. Kad me boli. Kad bih vrištala!!!

Onda radim na onom, što me je u takvo stanje dovelo. Nastojim popraviti. Ne dopustiti da se ponovi.

Bude takvih dana. Ali je puno više onih sretnih!

Ja NE ŽELIM ŽIVJETI TUĐE ŽIVOTE! Ja svoj život OBOŽAVAM! Zbog svih vrlina! Unatoč svim manama.

Sretna sam njim i ljudima u njemu. Nemam se vremena bolesno fokusirati i baviti tuđom srećom, dok uživam u svojoj!

Ljubomora je zajebana stvar!

Uništava odnose. Čini ljude nesretnima. Uvjeri ih, kako i drugi trebaju biti ljubomorni na njih. A iako pokosi koju kolateralnu žrtvu, slično kao i s mržnjom, najviše štete ipak radi osobi koja ju osjeća.

Ljubomorom ne pokazuješ naklonost. Da ti je stalo.

Ali pokazuješ ju tako, da nekog slušaš. Da si rame za plakanje. Da  mu prvom kažeš veselu vijest. Da  se možeš rasplakati ispred njega i nakon toga osjećati slobodnije no ikad. Da osjećaš toliko povjerenje, da mu možeš reći:

Molim te, neka ovo ostane između nas!

Da se veseliš s njim i zbog njega! Da mu se sjetiš rođendana. Da uzmeš sitnicu. Da ga ugostiš u svom domu. Da s njim dijeliš dom. Da, za njega, ispečeš kolač. Napraviš uslugu. Da si slobodan tražiti uslugu. Da dijeliš s njim svoje znanje. Da ga nesebično učiš. Da kad te pita za pomoć, ne kažeš odmah:

To nije moj posao! Pitaj nekog drugog.

Tako se pokazuje naklonost!

Ljubomorom ne pokazuješ, koliko ti je do nekoga ili nečega stalo! Pokazuješ samo vlastitu nesigurnost!

Komentari

Neki baner