Svi vi koji mislite da znate štojenajboljezamene, Što sve stoji iza beskonačne gladi kod žena?
Cafe

Svi vi koji mislite da znate štojenajboljezamene

Jednog se dana okreneš i shvatiš da imaš i kusur godina, a još uvijek te se tretira kao dijete. Kao djevojčicu. Svatko najbolje zna što bi tebi trebalo i kojim bi ti putem bilo najzgodnije ići. No, ti si birala baš te bitke i išla baš tim putem, jer su to bile tebi potrebne lekcije. Nekad ti se htjelo, a nekad se nije ni smjelo ni moglo drugačije.

Shvatiš da si ponosna i zadovoljna svojim koracima i utabanim putevima, ali ljudi oko tebe kao da nisu. Jer nisi ovo ili ono, nisi još odradila neke stvari ili nisi što bi po njihovom trebala biti.

Nekada me to jako vrijeđalo i povrijeđivalo i smetalo, nekada bih se pravdala, tražeći i sama obrazloženja zašto sam nešto napravila baš tako kako sam napravila, a onda bih shvatila da sam napravila najbolje u tom trenutku. Ali najbolje! I znam da sam dala sve od sebe.

Nitko nije bio u mojim cipelama, nitko nije bio u mojim ringovima, nitko nije povraćao moje izlučevine niti je itko jeo neka govna koja sam ja jela. I sada bi mi rado u usta gurali još i svoja.

Ne, ja znam najbolje. Ja točno znam što želim. Oduvijek sam to znala. Samo, izgubila sam se putem. Ne zbog sebe, nego zbog vas. Zbog vaših savjeta, zbog potrebe da vama udovoljavam, zbog osjećaja krivnje ako ne ispunim vaša očekivanja.

Ah, taj osjećaj krivnje.

Kao da mi je od djetinjstva strastao s tkivom. Sve što radim, radim samo kako ne bih povrijedila druge i kako se ne bih osjećala krivo. A što sa tim što sam povrijedila sebe? Je li to ikoga bilo briga?

I dalje te se tretira kao djevojčicu, zato što to ti dozvoljavaš. Da bi čovjek imao slobodu, mora sa sobom ponijeti veliki teret odgovornosti. Ne postoji sloboda bez toga. Istina, imaš ogroman teret odgovornosti na tom svom putu do slobode, ali tvoj je. Barem je tvoj. I ne polažeš nikome račune za njega.

Što je s emotivnom slobodom? Tko sve na nju ima pravo?

Što su ti sve nametnuli kao tvoje, zbog čega si na kraju postala ovisna o drugima, jer ti više nisi ti? Postala si oni, pa u njima tražiš utjehu i smjer, regulaciju i potvrdu. A zašto to ne možeš sama? Što nisi već dovoljno odrasla da budeš sama sebi najveći oslonac i da samo slijediš svoj izbor i svoje puteve?

Ne trebaš nikoga da te tješi, već se dobro tješiš i sama. I možeš sve sama. Samo postani toga svjesna. Postani svjesna svoje veličine i snage, sjeti se tko si zapravo, odakle dolaziš i gdje ideš. Samo ti znaš.

I ne treba ti nitko da ti to kaže. Osluhni sebe, svoje tijelo, misli, srce. Znaj da si točno tamo gdje trebaš biti i da ćeš stići gdje si naumila. S njima ili bez njih.

Komentari

Neki baner