Per aspera ad astra

Najlakše se istresti na nekome, ali što ako ćeš upravo ti biti kap koja će mu preliti čašu?

Imam jedno pitanje. Da, ja sam jedna od onih koji prvo kažu da imaju pitanje umjesto da odmah pitaju. Radim na tome. Neuspješno, ali radim. Kažu da je biti svjestan problema već pola puta, a ima toliko problema kojih bismo trebali biti svjesni…

Nego, pitanje. Jesi li se ikad osjećala loše? Ali baš ono loše, da ne znaš ni odakle početi. Vjerujem da jesi. Svi smo u nekom dijelu života bili jednostavno izgubljeni. S koliko ljudi si iskreno i surovo pričala o tom problemu? Ali baš ono da si potpuno otvorila dušu. Možda s jednim ili dvoje, ako i to.

Istina je da ljude ne želimo zamarati s onim stvarnim problemima koji nas muče, a i realno, kad otvaraš dušu si posebno ranjiva. Nitko ne voli biti ranjiv. Istina je i da mnoge ne zanimaju naši stvarni problemi jer imaju svoje. Malo se izjadamo jedni drugima i to je to, većinom ne idemo u dubine. Ponekad ni sami ne znamo koji je pravi problem jer opet, većinom ne idemo u dubine čak ni sami sa sobom.

Sve što u tom trenutku znamo je da nismo u redu. Osjećamo da nam energija nije kako treba. U sebi gomilamo probleme i trpamo ih u ladice tako dugo dok ne počnemo luditi na sitnice i čekati kap koja će preliti čašu.

Tu bih se zaustavila jer nisam psiholog i ne znam kako pomoći osim da ti kažem da je odgovor u tebi. Zaustavljam se jer ovo nije tekst o samopomoći, a ni o samosažaljenju.

Samo sam ti htjela skrenuti pozornost da si u jednom trenutku života bila, ili možda jesi, na dnu bez da je to itko znao. Sad zamisli koliko je još takvih ljudi oko tebe. Možda se baš onaj najveseliji bori sa svojim demonima. Možda i ona cura koja nikad ne priča mnogo. Možda i onaj čudni koji se nikako ne uklapa u ovaj svijet. Možda i ona djevojka koja je uvijek tu za druge. Možda. Nikad ne možeš znati sa sigurnošću.

Ali ima jedna stvar koju uvijek možeš.

Uvijek možeš biti dobra prema drugima. Znam, prema nekim ljudima je zaista teško biti dobra osoba, ali vjeruj mi da upravo takvima najviše treba dobrota i toplina. Uvijek možeš biti pristojna prema drugima. Ponekad je dovoljan jedan „Dobar dan!“ i osmijeh da bismo nekome uljepšali dan.

Nismo ni svjesni koliko možemo utjecati na druge ni koliko sitnica može biti velika. Nismo ni svjesni koliko promjene može napraviti jedna prava riječ u pravo vrijeme. Ne mora ni biti riječi, ponekad je dovoljno da ljudi znaju da smo tu za njih i da smo ih spremni slušati iako ne razumijemo to kroz što prolaze.

Zato budi dobra osoba. Prihvaćaj i one koje ne razumiješ. Najlakše se smijati i rugati nečemu što ti nije jasno. Reci na lijepi način ako se s nečim ne slažeš. Najlakše je vikati i vrijeđati.

Najlakše se istresti na nekome, ali što ako se u tom trenutku bori sa svojim demonima? Što ako ćeš upravo ti biti kap koja će mu preliti čašu?

Jesi li ikad razmišljala o tome?

Komentari

Neki baner