Per aspera ad astra

Nitko od nas nije dužan opravdavati svoje postupke

Subota je, mamurna sam i ne da mi se razmišljati. Ne izlazim više često, ali dok izlazim, izlazim. Nema ništa polovično kod mene što mi je i blagoslov i prokletstvo. Ali nema veze, nije ovo tekst o mom mamurluku. Ne znam još ni sama o čemu je, ali o mamurluku nije.

Istina je i da mi posljednjih mjeseci pisanje više nije toliki gušt i to me malo muči. S druge strane se jako veselim povratku na faks jer ću napokon imati nekakve korisne obaveze i bit ću produktivna. Umrla sam od dosade i samoanalize ovog ljeta. I nije mi jasno kako mi nešto tako slobodno i kreativno više nije toliki gušt, a veselim se obavezama.

Ali tako to jest. Mnogo puta ne znamo ni sami zašto.

Zapravo, učila sam na tom istom faksu da nam je prirodno voljeti red i strukturu. Kako u svijetu oko nas tako i u svijetu unutar nas. Mijenjamo mišljenja samo da bismo izbjegli disbalans u glavi. Da vam bude jasnije, zamislite da ste se zaljubili. I sad, recimo da ta osoba nosi krunicu oko vrata, a vi ne volite dok ljudi nose krunicu oko vrata.

Ukratko, nastao je kaos u vašoj glavi jer se vam ta osoba sviđa, ali vam se ne sviđa krunica. Te misli su u sukobu i to vas muči. Imate dvije opcije da dođete u stanje balansa; možete odlučiti da vam se krunica oko vrata ipak sviđa ili da vam se ta osoba ipak ne sviđa.

Takve odluke donosimo svakodnevno i mnogo puta posve nesvjesno jer smo programirani da težimo ravnoteži.

Možda smo zbog toga kontradiktorni, možda nismo dosljedni, možda nikome ništa nije jasno, ali – nitko od nas nije dužan polagati račune drugima i opravdavati svoje postupke.

Ne mora nitko kužiti zašto ti se sviđa ovaj, a ne onaj i zašto ti se danas sviđa manje nego jučer. Ne mora nitko kužiti zašto se više ne družiš s nekim s kim se prije jesi ili zašto se družiš s nekim tko ti prije nije odgovarao.

Ne mora nitko kužiti zašto si promijenila posao ili se prekvalificirala. Ne mora nitko kužiti zašto si možda odustala od bolje plaćenog posla i pristala na manje plaćeni. Ne mora nitko kužiti zašto si promijenila stil odijevanja ili ofarbala kosu u drugu boju.

Ne moraš se nikome opravdavati zašto ti se ne da, zašto si tužna, a zašto si sretna.

Najdraži ljudi su mi oni kojima možeš direktno napisati da ti se ne ide na kavu jer eto, ne da ti se. Oni ljudi koji ti to neće uzeti za zlo, koji te neće nastaviti nagovarati i koji će to poštovati. Bez nepotrebnih pitanja i analiza.

Jer ni nema skrivenih namjera osim onih da želimo ostati u balansu.

Ja trenutno ignoriram sve oko sebe jer sam umorna i samo želim završiti s ovim, otići pod tuš i u krevet. Neki možda misle da ih ignoriram jer se nešto ljutim, ali istina je da samo želim spavati. I nemam energije za socijaliziranje. Za opravdavanja još manje.

Dođe to meni tako. Potrošim energiju, pokupim tuđe energije koje me dodatno iscrpe i samo se isključim da dođem do balansa. Prijatelji su već sad naučili da samo punim baterije dok me nema po nekoliko dana.    

Ali da, da završim. Kad te sljedeći put netko pita zašto ovo, a zašto ono, samo mu reci da tražiš ravnotežu da mu bude još manje jasno i to je to.

Život je prekratak za opravdavanja.

Komentari

Neki baner