Kako smo se to našli "u šahu" između korone i vlastite gluposti?, Tužno je to ali, mnoge su žene od svog bivšeg napravile pravog muškarca tek kad su otišle od njega, Imaš pravo birati svoj kaos, ali ja imam pravo isto tako birati svoj mir, Ništa ti kao uspjeh ne pokaže tko si zaista i tko su ti pravi prijatelji, Ti si teški primitivac ali ja sam zbog toga naučila koliko zaista vrijedim. Pa hvala ti!, Na mom i tvom popisu 'otpisanih', najčešće se nađu oni koje smo jednom najviše voljeli, za što si kriva je to što i dalje vjeruješ u laž da nisi dovoljno dobra baš takva kakva jesi, Ne postoji obećanje o vječnoj ljubavi, postoje samo ljudi i postoji ljubav. Ili je živimo ili odlazimo
Popularno Tridesete

Tužno je to ali, mnoge su žene od svog bivšeg napravile pravog muškarca tek kad su otišle od njega

Nada je kurva. Milijun puta su rekli i milijun i prvi je se držali mnogi ljudi. Najviše oni koji su govorili da se ničem ne nadaju i ništa ne očekuju. Ali to nije istina, svi se mi nečem nadamo i svi smo mi barem jednom, nešto očekivali od nekog.

A često smo očekivali i od sebe.

Mi žene smo apsolutne kraljice očekivanja i lažnih nada.

Očekujemo čudo i nadamo se istom, kad se uporno budimo same a još uvijek slijepo vjerujemo… u njegova obećanja.

Da će doći.

Da će nazvati.

Da će se sjetiti.

Da će odabrati ispravno, a to ispravno često znači – odabrati nas.

Da će ostaviti ženu, djevojku, ljubavnicu… ili kombinaciju svih navedenih.

Da će odrasti.

Prestati ostavljati čarape po podu.

Početi na vrijeme plaćati račune i redovno zarađivati.

Prestati piti, kockati, lumpati po cijele noći.

Prestati te ‘učiti ponašanju’ i to svojim šakama.

Mi smo apsolutne kraljice lažnih nada.

I samozavaravanja.

Naše majke misle kako su nas postavile na pravi put, ako su nas uspjele udati, jer udati se u njihovim glavama predstavlja sigurnost. ‘Tamo postoji neko muško koje će brinuti o njoj.’ – misao je svake druge majke.

Ali tko će brinuti o nama ako ne naučimo same brinuti o sebi? Ako svoju sreću i sigurnost ne uhvatimo čvrsto među svoje prste i same se pobrinemo za sebe?

Muškarci dolaze i prolaze i često iza njih ostaje krater, jer su naš život pomeli kao meteor. S mnogima od njih baš ništa nije sigurno, a kamoli naši životi. Ta vremena su prošla, ako su ikad i postojala?

Moderne cure, koje čitaju previše pomodarskih časopisa i kolumni raznoraznih bijesnih feministica s jedne i nepopravljivih romantičarki s druge strane, misle da će osvojiti tipa i s njim tu svoju sigurnost, ako budu glumile da im je sve okej. I da su cool. I da im ne treba definirana veza, i zagrljaj i sigurnost i buđenje u dvoje.

S jedne strane kimaju glavom i zgražaju se nad postupcima žena koje su zahtijevale da se definira odnos, a s druge drže figu u džepu, jer žele da se on dok tako priča o svojim putešestvijama, osvajanjima i desecima žena koje baš njega jadnog nisu razumjele, okrene, nasmiješi i kaže – ‘Ali ti, ti si ta, ti si me osvojila i moje je srce tvoje zauvijek.’

To se neće dogoditi. On će jednog običnog dana kad mu dosadiš, kao i mnoge prije tebe, izmisliti neku šuplju izliku (ako i toliko) i odšetati iz tvog života.

A ti ćeš se pitati zašto, jer tako si prokleto bila cool?

Stvar je u tome, da je tvoja sreća i tvoja sigurnost samo tvoja obaveza. Ne njegova. A njegova je da bude muško, kad mu djelima a ne riječima pokažeš da si ti žena koja zaslužuje muškarca a ne prevrtljivog šonju i da nećeš trpjeti njegov bullshit.

I onda ti, išetaš iz njegova života, kao prava dama i zaboraviš da on postoji, jer nemaš vremena za vječne dječarce koji zapravo ne traže partnericu već igračku za seks i zamjenu za mamicu kad im je loše i trebaju nekog da ih tješi.

Ti nisi igračka i ne treba ti takav tip, niti ‘sigurnost’ koju on nudi, jer vjeruj mi, ne želiš se buditi sama i vječno lažno nadati i moliti za čudo. Ne treba ti da se noću pitaš gdje je. Ne treba ti da čekaš da odabere tebe. Ne treba ti da gledaš u telefon koji šuti i da se razveseliš jednoj poruci svakih deset dana, jer nije ju poslao zato jer mu fališ, već zato što nema pametnija posla. A i postoji neka druga, neka oko koje on trči, a ona ga ne ferma ili mu nije dala.

I znam da misliš kako sam okrutna, bezobrazna i prosta, ali ja sam samo žena koja se naslušala šupljih priča, naokretala očima i nagledala ženskih suza.

Vidjela sam kako divne djevojke, pune ljubavi i poleta, uz krive muškarce postaju žene tvrda srca, slomljena duha i sivih lica.

Vidjela sam što lažno nadanje i šuplje priče rade ljudima.

I vidjela sam kako te mlakonje ne dira ništa, jer njima je dobro. Oni žive u svojim paperjastim oblacima, kreću se između dva, tri, možda i pet kreveta. Žive s vječitim patničkim izrazima na licu i prodaju priče o tome kako ga samo ti razumiješ, ali eto moraš samo pričekati još malo.

I ti tako čekaš i prođe desetljeće, bez iskrene radosti, bez topla zagrljaja, bez zasluženog buđenja u dvoje i bez te proklete toliko željene sigurnosti.

A onda u nekom trenu pukneš, okreneš se i odeš jer si umorna od toga što tratiš svoj život na nekog tko prodaje samo šuplje priče.

Umorna od toga da čekaš poruku, poziv i budućnost koja ne dolazi.

Ako si mudra, nisi dopustila da se taj jad rastegne na godine, odustala si od te priče na vrijeme i odabrala sebe, zasukala rukave i sama se pobrinula za svoj krov nad glavom, za svoje račune i nove gaće. Izgradila si sebe i svoj život i osvijestila da si ona koja bira i da ćeš birati mudro. I nećeš se zabiti u neki odnos u kojem za tebe ništa nema i on ti ne namjerava ništa pružiti.

A ako si ona s druge strane, ona koju on vara, prestani biti ljuta na njegove ljubavnice, jer one se vrte oko njegovih priča i prestani biti ljuta na svijet, jer svijet to nije napravio od njega. I prestani biti ljuta na sebe i konačno ostavi gada. Prestani se skrivati iza hipoteke, klinaca, i tog ‘dobrog života kojeg imate skupa’, jer ja stvarno ne znam što je dobro u tome da netko kome si rodila djecu, svako malo šeta okolo i jebava druge?

A ako šutiš i nadaš se da će ga to jednom proći, ako namjerno žmiriš i u sebi skupljaš jad, ako samo mrziš nju – ‘jer ona ga je otela’, i ne namjeravaš promijeniti ništa, onda se poklopi rukama po glavi.

Ti nemaš sigurnost. Nemaš s njim dobar život. I nemaš osim bola i bijesa u sebi, zapravo iskreno ništa.

Imaš samo lažnu nadu i očekivanje da će on postati bolji čovjek.

No hoće li? Pogotovo ako šutiš i čekaš i on ne osjeća posljedice svojih djela?

Tebi je loše. I onoj drugoj je loše. Možda i trećoj i svakoj, ma koliko da ih ima. A njemu? Njemu je dobro. Njemu je super. I on se ne pita nikad kako je tebi, kako je vama – ženama koje je učinio nesretnima?

I zašto bi se ti trebala pitati što će biti s njim?

Zašto bi trebala biti puna razumijevanja, oprosta, suosjećanja? Što duguješ nekome tko ne suosjeća s tobom i koga ne dira tvoja bol?

‘Stvari nisu tako jednostavne.’ – reći će opet netko. Tvoja savjest, tvoja majka, susjede i svaka prevarena žena koja i dalje čeka da se njen razvratni muž promijeni.

Ali zapravo jesu. I postaju, u trenu kad odabereš sebe i svoju dobrobit, bilo da si ljubavnica, bilo da si prevarena žena.

Odabereš sebe, skuhaš si kavu i onda promatraš posve mirna, kako on, taj prokleti sebični on, po prvi put u životu mora zasukati rukave i počistiti nered koji je napravio od vaših života.

Nije lijepi prizor i nije lagani put, ali sve je bolje, baš sve, od života u lažnom nadanju i čekanju da se probudi ljudskost u nekome tko je možda uopće u sebi nema.

Komentari

Neki baner