Per aspera ad astra Popularno

Lice možeš zamaskirati, ali karakter nikad

Pijem kavu i razmišljam o čemu da pišem. Kao uvijek, imam gro tema, a ni jedna mi nije to to. I tako ja prolazim iz teme u temu, malo otvorim Instagram, uđem u storyje, u sekundi se naživciram i klikne mi da zapravo sve teme koje sam razmatrala imaju jednu zajedničku stvar.

NE VOLIM NAMJEŠTENE LJUDE.

Već mjesecima, ako ne i godinu dana, pratim kako žena B kopira ženu A. Namjerno sam počela s B jer kopija nikad neće biti A. Čisto da ne bude zabune. I znam da sam glupa jer to uopće pratim, ali dok jednom povežeš i skužiš, ne možeš ne vidjeti. Malo je i zabavno iako većinom samo gubiš živce i nadu u ljudski rod.

Ali nema veze. Pustimo sad moju dijagnozu i vratimo se temi.

Žena A je prilično originalna i autentična i to doslovno pršti iz nje. Znaš one žene kojima kao da na čelu piše „volim se kakva jesam, kraljica sam, idem živjeti život po svojim pravilima, ne smaraj i ćao!“

A žena B… Znači ljudi moji, razumijem da ti je netko muza i jednostavno te inspirira ili dok ti se svidi nešto „tuđe“ pa napraviš i ti to isto, eventualno malo prilagodiš sebi i to je to. Sve pet. Nemam ništa protiv, svi to radimo ponekad jer Bože moj, ne možeš uvijek biti originalan, moraš si malo pomoći sa strane.

Ali dok za Instagram kopiraš fotke, poze, stil, efekte, sadržaj storyja, frizure, šminku… To nije normalno, majke mi. A upoznala sam tu ženu B i stvarno mi nikad nije sjela kao osoba jer mi se uvijek činilo da sve radi samo da bi zadivila druge, a to stvarno ne volim.

I nije sad poanta kako ja ne volim ženu B jer 100 ljudi, 100 ćudi. Neki je vole, neki ne. Neki mene vole, neki ne i tako u krug. Nebitno i nikog nije briga.

Poanta je da su preda mnom dva profila; sličnog stila, estetike i „vanjštine“, a opet… Jednom se divim, a drugi mi se malo i gadi.

Poanta je da se možeš našminkati, lijepo odjenuti i lijepo pozirati, ali karakter, energiju, karizmu i osobnost ne možeš zamaskirati nikad. Apsolutno nikad.

Poanta je da te zaista ne definira ono što se vidi izvana nego ono što nosiš u sebi.

Poanta je da ako moraš kopirati drugu osobu samo da bi se bolje osjećala u vezi sebe… Imaš jako veliki problem. Zapravo, imaš nekoliko problema. Prvi je da se tako nećeš riješiti svojih kompleksa, a drugi je da nikad ne možeš znati tko te voli takvu kakva jesi jer taj netko ionako vidi samo tvoju masku.

Što će se dogoditi kad skineš tu istu masku? Imaš li uopće hrabrosti za tako nešto?

Ja volim reći da sam imala sreću što sam u vrlo ranoj životnoj dobi imala priliku upoznati ljude svih mogućih statusa, položaja, životnih priča i pozadina. Od direktora uspješnih firma do „običnih smrtnika i radnika“. Od lijepih do ružnih. Od popularnih do odbačenih.

Naučila sam da apsolutno nema veze tko su, što su i kako izgledaju prema van. Naučila sam da među svim klasama i položajima ima i dobrih i loših ljudi. Jer smo svi mi samo ljudi na kraju dana.

Svatko od nas može stajati iza svojih postignuća i lijepe estetike, ali sve to pada u vodu ako smo truli iznutra. Dok netko manje uspješan i manje lijep može biti obožavan jer iz njega pršti dobra energija.

Pa ako se već želiš osjećati bolje u vezi sebi, popularnost na Instagramu ili puno para ti neće baš pomoći u tome.

Mogu ti pomoći u poslovnom svijetu i s plaćanjem računa iako ni to nije nužno ako ne znaš što radiš. Ali za sreću… Za sreću moraš ipak malo poraditi na sebi, srediti glavu i živjeti svoj život.

Teško je, znam, ali nitko nije ni rekao da će biti lako.

Komentari

Neki baner