Stephanie Wrobel: Oporavak Rose Gold
Čitajmo zajedno

Stephanie Wrobel: Oporavak Rose Gold

Ubrzo će shvatiti da se čovjek nikada ne uspijeva riješiti te silne potrebe da štiti vlastito dijete od opasnosti, koliko god imalo godina.

Postoje te neke knjige nakon kojih ostanete bez riječi. Bilo to zbog predivnog stila pisanja, divnih citata ili radnje koja vas je od samog početka uvukla u magiju onoga što čitate.

A postoje i neke knjige nakon kojih ne znate što reći jer su toliko nevjerojatne, frapantne i uznemirujuće da vam treba koji dan da saberete i misli i riječi. Oporavak Rose Gold jedna je od takvih knjiga.

Roman o nesređenim obiteljskim odnosima, o bolesno kontolirajućim majkama i posljedicama koje to ostavlja na njihovoj djeci. Znamo da takve majke postoje, svjesni smo da ih je možda i više no što mislimo, ali kad takvo nešto pročitamo, i dalje se čudimo i pitamo. Ima li itko pravo na naš život osim nas samih? Zašto pojedini roditelji smatraju da njihovu djecu treba zaštititi od vanjskog svijeta, ponekad toliko da im unište cijeli život?

“Na najteži mogući način shvatila sam da roditelji nemaju rješenja i odgovore na sve. Iako mi želimo da imaju.”

Rose Gold je odrasla uvjerena da je bolesna. U invalidskim kolicima, izgladnjela, pokvarenih zubiju, gotovo bez ijednog prijatelja. Ali njenoj majci to nije bilo neobično. Bilo joj je normalno uvjeriti sve oko sebe da Rose zaista treba pomoć. Sve dok ju nisu otkrili.

Pet godina je provela u zatvoru, bez Roseinih posjeta do prije godinu dana. Napokon na slobodi, uvjerena da mora dokazati svoju nevinost, ona se pokušava približiti svojoj kćeri, što joj, iznenađujuće i uspijeva. Ali nije ni Rose Gold nevinašce. Teško se, nakon toliko godina zlostavljanja, posložiti sam sa sobom i nastaviti živjeti poput svih.

Ovo je prava igra mačke i miša, zaplet u kojem ni čitatelj više ne zna tko će koga prevariti, tko je pri sebi, a tko je zaista lud. Ovo je priča o međuovisnosti između dvije osobe, objašnjenima i opravdanjima koja pronalaze te o nemogućnosti ili ne htjenju promijeniti se.

“Mi majke za djecu dajemo baš sve, dok ona jednom ne zaključe da više ne žele to naše sve.”

Puno bih vam odala kad bih nastavila s radnjom samog romana. Treba ga doživjeti, zgroziti se, dopustiti da vas šokira i tada se sabrati i izvući pouku. Čita se iznimno brzo, pratimo priču iz perspektive obaju glavnih ženskih likova, autorica nas prebacuje iz sadašnjosti u prošlost i malo pomalo gradi napetost koja kulminira na samome kraju.

Rasplet je zaista jedan od boljih koje sam u zadnje vrijeme pročitala u nekoj psihološkoj drami. Tako je, drami, ne psihološkom trileru. Ova je priča jako dobar uvih u ljudsku psihu i sve što ona može izvesti.

Ni u jednom trenutku nisam suosjećala s Roseinom majkom. Rose sam možda i pokušala razumjeti, ali, nažalost, i njeni su postupci polagano počeli nagovještati o kakvoj se osobi radi. Ne možemo je u potpunosti kriviti za odluke koje je donijela, ali jednostavno se ovdje radi o liku kojeg nemamo problema ne voljeti. Autorica si je zaista dala truda i predstavila nam likove za koje sigurno možemo reći da ih ne opravdavamo. Jer ih ne bi opravdali ni u stvarnom životu.

Nažalost, ova priča vrlo lako može biti i istinita. Svakodnevno u medijima svjedočimo o nevjerojatnim stvarima koje se događaju iza nečija četiri zida. 2019. godine mogli smo pratiti seriju The Act, snimljenu prema istinitom događaju, koja progovara o istoj temi.

Možemo se mi šokirati koliko hoćemo, ali činjenica je da je ljudski um beskrajna riznica normalnosti i nenormalnosti. Važno je na vrijeme prepoznati neke znakove i reagirati, pokušati se suprotstaviti osobi za koju smatramo da nekome čini nažao.

Rose Gold nije bila te sreće. Poznanici, susjedi i liječnici su sumnjali, promatrali, ali nisu reagirali. I bilo je kasno, Rose Gold je za cijeli život ostala psihički osakaćena.

“Željela sam da prizna da mi je oduzela djetinjstvo, onako kako je i njoj bilo oduzeto. Željela sam da mama preuzme odgovornost za sve što je učinila. Željela sam da me pogleda u oči i kaže da joj je žao.”

Sigurna sam da ćete se ljutiti čitajući ovaj roman, često će vas i iznervirati, ali imate moju preporuku da posegnete za njime jer je dinamičan, iznimno filmičan, jednostavno pisan, a progovara o teškoj temi koja treba osvijestiti nas, promatrače sa strane.

“Trebala sam biti odlučnija, trebala sam reći ne, trebala sam je manje razmaziti. Ali sve one godine ona je meni trebala koliko i ja njoj.”

Izdavač: Vorto Palabra / via Books

Komentari

Neki baner