young woman in autumn flower field
Razmišljanja

Pokušajmo se razvijati umjesto da se omalovažavamo

Stvarno nikada nisam bila osoba koja je s podsmjehom promatrala tuđa djela i nastojanja da si omogući neki drugačiji, bolji život.
Nisam bila ni ptica rugalica koja je u nedostatku vlastite inspiracije na svom putu gazila tuđe osjećaje pokušavajući se uklopiti u tzv.normalno.
Znala sam da ne moram sve znati niti razumjeti, ali sam uvijek cijenila trud i rad na sebi i za sebe.Tako sam na kraju i odgajana i voljena.

Čini mi se da su ljudi većinom skloni s podsmjehom i omalovažavanjem promatrati tuđa djela i nastojanja.I iskreno ne znam kako to promijeniti osim promjenom sebe i radom na sebi ali za to je potreban rad kojeg uvijek nije moguće ni razumjeti a niti ostvariti.

Tko što zaslužuje i zašto?

Teško je razumjeti nečije pokušaje dobivanja bilo čega na osnovu ovoga ili onoga ili na tzv.lijepe oči. Jer mi to zaslužujemo, jer smo mi takvi, to smo učinili, zato smo zaslužni.

To su opet različita očekivanja od drugih.

Ne bih se usudila tražiti nešto od bilo koga samo zato što postojim. Ničim nisam posebnija od drugoga, ni zaslužna za bilo što osim za unaprjeđenje sebe i svog života.

Zaslužni smo jedino za naše rezultate u koje smo uložili trud i rad. Zaslužni smo za sposobnost pomaganja drugima u njihovim potrebama. Ali ne zato što smo mi posebni nego zato što bismo trebali razviti razumijevanje i suosjećanje s drugima u potrebi. No za takve se često nema vremena.

Zaslužni smo jedino za volju usmjerenu za vlastito unaprjeđenje a čim smo mi uspješni i naši bližnji su zadovoljni sretni i sigurni.

To je tako jednostavno, jer nije izrežirano, prirodno je i divno je.

Srećom ima i takvih primjera, uvijek ih prepoznam i ozare mi lice, uljepšaju dan i inspiriraju za nove ljepše korake.

Upoznala sam ih kroz brigu roditelja da očuvaju djeci zube zdravima i nauče ih higijeni tijela ali time i života.

Upoznala sam ih i kroz iskreno radovanje uspjehu drugih, postoje takvi ljudi koji se trude da sami ostvare život.

Naravno da i kod njih bude dosta prepreka ali nikada ih nisam vidjela da nešto mole ili zahtijevaju jer su oni kako se ono kaže Bogom dani.

Upoznala sam ih i kroz vjeru u sebe. Upoznala sam ih kroz ljubav koju žive i pokazuju da je samo prava vječna.

Upoznala sam ih kroz snagu žrtve i ljubavi kojom boje jutra bolesnih bilo da su im rodbina ili prijatelji.

I ne žale se, ne ljute se zbog toga nego skrušeno rade i vole. Jer znaju da oni nisu ništa posebno, veliko nadnaravno i važno nego samo čovjek kojemu će to isto možda biti potrebno.

Ljubav i razumijevanje kao imperativ

I zbog svega ovoga važno je razviti se i razumjeti a ne gaziti. Voljeti a ne omalovažiti, pomoći a ne osuđivati, potruditi se a ne rugati se drugima.

I ne, posjedovanjem nekoga ili nečega nismo bogati, nismo uvažena bića zbog toga iako smo uvjereni da jesmo.

Kad budemo sposobni da se radujemo bez očekivanja onako istinskim srcem uspjehu drugoga, i da ga zbog grešaka u koracima u ostvarenju sretnog života a bez ponižavanja drugoga, ne budemo omalovažavali onda smo shvatili suštinu i ljepotu življenja.

Komentari

Neki baner