brown book on brown textile
Čitajmo zajedno

Alena Mornštajnova: Tihe godine

Ponekad određenu knjigu zaista primjetite zbog naslovnice. Rijetko dopuštam da se time vodim, više manje znam koji bi mi se roman mogao svidjeti, ali Tihe godine su me zaista privukle najljepšom naslovnicom ove godine. A nakon što sam je otvorila, osvojila me prvenstveno svojim stilom. Jer mi je ponekad čak i važniji od same radnje. Lakoća kojom se ovo djelo čita čini je posebnom. Tome uvelike doprinosi i izvrstan prijevod Sanje Miličević Armade. Ovaj je roman prava poslastica, iako temom prilično gorka.

Ponekad je dovoljna jedna riječ da vam promijeni život. Bohdanina baka jednim je imenom promijenila Bohdanin život. Nazvala ju je Blankom. I time izazvala leptirov efekt koji je povezao sadašnjost i prošlost.

Napisan iz perspektive dvaju glavnih likova, Bohdane i njenog oca, Tihe godine nam donosi priču o disfunkcionalnoj obitelji i njihovim odnosima. Zanimljivo je koliko nam jedna odluka može obilježiti budućnost, koliko nas može promijeniti. A Svatopluku Žaku ga je izokrenula naglavačke. Nikad se nije pomirio sa sudbinom koja ga je zadesila.

Udaljio se i od ono malo ljudi koje je trpio, a Bohdanu, koju je dobio u već poznim godinama, nikada nije mogao voljeti onako kako je trebao. Bohdanu je voljela Bela, očeva druga supruga, osoba koja je osjetila potrebu toj nesigurnoj, nijemoj djevojci pružiti svu ljubav svijeta, dati joj topline koju nije dobila od svog distanciranog oca i neobične bake.

Veliki sam ljubitelj priča o običnim ljudima, priča koje odlaze daleko u prošlost u kojoj otkrivamo koji su to postupci koji toliko oblikuju živote glavnih likova. U Tihim godinama autorica slaže slagalicu, davno pokidanu, a toliko željnu sastavljanja. Mornštajnova nas suočava s očevom ljubavi i razočaranjima nakon što ta ljubav biva poljuljana.

Koliko nas vlastita djeca mogu razočarati? Koliki stupanj tolerancije jedan roditelj može doseći? Koliko daleko smo spremni otići da spasimo to najdraže biće? Može li nas to kasnije stajati vlastitoga ja? Mnoštvo pitanja otvara se na ovim iznimnim stranicama.

Kao što sam napisala na početku, roman je stilski predivan, toliko jednostavan, a dubok, potresan, dirljiv i svakodnevni. Vjerujem da Svatopluk nije jedini otac koji se suočio s problemom koji će mu zauvijek promijeniti život. Ali svjesno je odabrao taj put, iako možda nije bio svjestan što će mu ta odluka donijeti.

Iako se radi o drami, uzbuđenja ne nedostaje. Neprestano se pitamo kako će se sve razriješiti. Nadamo se da će ti nesretni likovi dobiti svoj sretan završetak. Nadamo se da će svi pronaći taj toliko željeni mir i da će nam autorica barem na trenutak staviti lagani osmijeh na lice, možda i gorko slatki, jer jednostavno ne želimo prihvatiti da život može biti toliko okrutan.

“Sve ima svoje vrijeme.”

Izdavač: Hena Com / via Books

Komentari

Neki baner